Sve što vam je potrebno za dobru priču su dragi ljudi oko punog stola: Tognana takvu priču priča već 80 godina
Nekada se znalo u koje se doba dana svi sabiraju pod isti krov, a stare kuće su mirisale na širu, kuvano mleko, dunje sa ormara i tek ispečen hleb. U svakom domaćinstvu čuvao se po jedan drveni kredenac, a u njemu, iza stakla, svečani poslužavnik i porcelan sa sitnim cvetnim šarama, čuvan za svece, slave i trenutke kada u kuću kroče najmiliji. Dok iz starog smederevca puca vatra, a na trpezi zamiriše goveđa supa, za tim stolom se prepliću najlepše reči, vidaju umorne duše i dele radosti i brige sa onima koje nismo dugo videli i sa onima kojih se ne možemo nagledati.
I nije slučajno što se u svakoj kući tačno zna čija je koja šolja i koji se tanjir prinosi glavi kuće, a iz kog se gosti dečurlija. To su komadi najfinije keramike koji nose uspomene s kolena na koleno, pamte svako slavlje i zdravicu, nose miris majčinih ruku i drže porodicu na okupu. Kroz tu iskrenu želju da sačuvamo mir u kući i stare običaje, rađa se priča o sitnicama koje nas podsećaju ko smo, odakle smo i šta u životu zaista vredi.
Osam decenija čuvanja onog najlepšeg u nama
Priča o čuvenom italijanskom imenu Tognana započela je još 1946. godine, u vremenima kada su se stvari pravile da traju i kada je porodica bila središte svega. Kroz čitavih 80 godina postojanja, dok su se vremena menjala, a život postajao sve brži, ostali su dosledni stvaranju posuđa koje živi zajedno sa vama i nije samo ukras u vitrini.
Kroz sve ove godine, uspeli su da spoje vrhunski italijanski dizajn sa onom domaćinskom praktičnošću koja nam je svima potrebna u modernom životu. Bilo da se radi o brzom doručku pre škole i posla ili dugim vikend ručkovima kada vreme stane, detalji na stolu tome daju poseban pečat, jer dom se ne meri golim zidovima i sklopivim nameštajem, već ljudima što zasednu jedni prekoputa drugih. Tognana – Tvoja ideja doma.
Na severu Italije nije sve u jelu, ima nešto i u tanjiru
Da bismo iz prve ruke videli kako nastaje ova čarolija, krenuli smo put pitomog mestašca Kazijer, nedaleko od čuvenog Treviza. Tamo, u pogonima gde se još od vremena naših dedova peče glina i baštini zanat, imale su priliku da borave regionalne uticajne ličnosti i lično se uvere šta sve stoji iza svakog komada koji stigne na vaše trpezarijske stolove.
Na ovom putovanju kroz Severnu Italiju našla se i Marija Vasić, savremena žena istančanog ukusa, koja iz prve ruke zna koliko je u današnjem svetu teško naći stvari koje imaju dušu.
Okružena prepoznatljivom italijanskom estetikom, gde se elegancija podrazumeva, a tradicija duboko poštuje, imala je priliku da zaviri iza kulisa stvaranja vrhunskog posuđa, ali i da sedne za radni sto, uzme boje i četkicu, i sama prođe kroz kreativni proces. Oslikavajući sopstvene tanjire pod blagim italijanskim suncem, shvatila je zašto se za ovu zemlju uvek vezuju najlepše priče o domu, hrani i zajedništvu.
Uz tradicionalni italijanski aperitiv, u opuštenom razgovoru, još jednom se potvrdilo ono što svi u dubini duše znamo, a to je da dobra hrana i lepo postavljen sto imaju moć da spoje generacije, omekšaju srca i zaustave vreme bar na koji sat.
Zašto se najlepše priče pričaju tamo gde je sto uvek pun
Iako njeni koreni sežu daleko u prošlost i tradiciju, Tognana danas stvara za savremenog čoveka koji ume da uživa u sitnicama. Kultura stola u modernom domu nije u strogoj formalnosti, već u stvaranju prijatne atmosfere u kojoj se i rod i pomoz Bog osećaju dobrodošlo.
Zato na kraju, kada se posle celodnevnog truda i rada svi utisci saberu, shvatimo da lepotu života uistinu ne čine velike stvari. Bilo da u rano jutro u tišini pijete prvu kafu dok se kuća tek budi ili nedeljom iznosite najlepše tanjire pred punu sobu, sto je bio i ostao jedino pravo središte našega života.
Vrednost jednog tanjira, šolje ili šerpe nikada nije ležala samo u njihovim finim linijama ili funkcionalnosti, već u svim onim osmesima, razgovorima i zdravicama čiji svedoci oni postanu. Tako, kroz bezbroj postavljenih stolova i još više ispričanih priča, Tognana slavi italijansku tradiciju, toplinu porodičnog ognjišta i ono zajedništvo koje se stvori samo tamo gde je trpeza puna, a srce na mestu. Bezbroj stolova. Bezbroj priča. Već 80 godina.
(Ona.rs)