Najveći srpski matematičar bez pecanja nije mogao da živi: Za ovog Karađorđevića kažu da mu je bio ljubavnik

J. V.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Na današnji dan, 6. maja 1868. godine, rođen je Mihailo Petrović Alas - srpski matematičar svetske slave, boem, ribarski kalfa i simbol jedne drugačije elite Beograda.

Od Savske padine do Pariza

Mihailo Petrović je rođen u srcu Beograda, na Savskoj padini, kao prvo od petoro dece Nikodima, profesora Bogoslovije, i Milice rođene Lazarević. Završio je Prvu beogradsku gimnaziju, u generaciji u kojoj su bili Milorad Mitrović, Jovan Cvijić, Pavle Popović i drugi velikani.

Upisao je Prirodno-matematički odsek Filozofskog fakulteta u Beogradu, a studije je završio 1889. godine. Iste jeseni otputovao je u Pariz, gde je diplomirao matematičke nauke na Sorboni 1891, a fizičke 1893. godine. Kao najbolji student svoje generacije, dva puta je priman kod predsednika Francuske Republike.

Godine 1894. doktorirao je matematičke nauke disertacijom "O nulama i beskonačnostima integrala algebarskih diferencijalnih jednačina", i to godinu dana pre roka. Iste godine postaje profesor na Velikoj školi u Beogradu.

Foto: Wikimedia/Gmihail

Profesor, dekan, kriptograf i - alas

Kada je 1905. godine Velika škola prerasla u Univerzitet, Mihailo Petrović je bio među osam profesora koji su činili prvi profesorski savet i birali kadar. Predavao je na Filozofskom fakultetu i bio dekan 1908–1909.

Ali, kako je sam isticao, njegova najdraža diploma nije bila sa Sorbone, već diploma ribarskog majstora, koju je položio kod alasa iz Savamale 1895. godine. Njegovo "ribarsko školovanje" počelo je 1882. godine šegrtovanjem, da bi šest godina kasnije postao kalfa.

Aktivno je učestvovao u donošenju prvog Zakona o slatkovodnom ribolovu 1898. godine i ostao veran reci, čamcu i mreži do kraja života.

Oficir, zatvorenik, matematičar u ratnim cipelama

Bio je i rodoljub - učestvovao je u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao oficir. Naša vojska ga je koristila i kao kriptografa: šifre koje je osmislio bile su u upotrebi sve do početka Drugog svetskog rata.

U tom periodu bio je zarobljen i završio u logoru. Njegovo oslobađanje tražili su matematičar Jovan Karamata, ali i njegov blizak prijatelj, princ Đorđe Karađorđević, s kojim je često putovao i ribario.

Princ, prestolonaslednik i kontroverzna bliskost

Prijateljstvo princa Đorđa i Mike Alasa preraslo je u mit beogradske čaršije, pa se čak i kralj Petar Prvi žalio:

"Do boga što mu Mika Alas pečati sina Đorđa odastrag."

Njihovo druženje na Adi Ciganliji, među alasima i radnicima, tumačeno je kao bežanje od dvorana i konvencija. Mnogi su smatrali da je upravo ova romansa uticala na to što se Đorđe morao odreći prestola.

Životni put Đorđa Karađorđevića, najstarijeg sina kralja Petra Prvog i Zorke, ćerke crnogorskog kralja Nikole Prvog, bio je pun kontroverzi. Na kraju je 1925. godine, po nalogu svog brata kralja Aleksandra, smešten u duševnu bolnicu - navodno zbog "preke naravi".

Istoričar Marković: Homoseksualnost i srpski velikani

Istoričar Predrag Marković je u svojim istraživanjima naveo da su među poznatim Srbima homoseksualci bili upravo princ Đorđe Karađorđević, matematičar Mihailo Petrović Alas, general Petar Živković i Slobodan Jovanović. O ovoj temi se dugo ćutalo, a i danas se o njoj malo zna.

Dodao je i da su se protiv šestojanuarske diktature organizovale demonstracije na kojima se uzvikivalo:

"Dole Pera p*der!", uz pritužbe da je general Živković zloupotrebljavao svoje gardiste.

Smiraj u Beogradu

Mihailo Petrović Alas preminuo je 8. juna 1943. godine, u svom domu na Kosančićevom vencu. Sahranjen je sa ribarskim čizmama i kapom - kao pravi alas.

Princ Đorđe je preminuo u dubokoj starosti, oktobra 1972. godine, i sahranjen je u crkvi Svetog Đorđa na Oplencu, zadužbini svog oca. Njegova priča i dalje lebdi između istorije i legende - baš kao i priča o Miki Alasu.

(Ona.rs)