Ova pesma Halida Bešlića krije ISTINITI događaj: "Bio je siromašni mladić, sve je zbog ljubavi uradio"

K. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Legenda narodne muzike Halid Bešlić preminuo je danas u 71. godini u Sarajevu, ostavivši za sobom nasleđe koje prevazilazi muzičke okvire. Njegov glas i pesme bili su neraskidiv deo odrastanja mnogih generacija, a stihovi koje je pevao utkali su se u kolektivno sećanje celog regiona.

Od „Miljacke“, preko „Romanije“ i „U meni jesen je“, do „Dvadesetih“ – Bešlić je pevao o ljubavi, nostalgiji i životu na način koji su svi razumeli. Ipak, jedna pesma posebno se izdvaja – „Prvi poljubac“, emotivna balada koja je obeležila njegovu kasniju karijeru i postala simbol neprolaznih emocija.

Objavljena 2003. godine na istoimenom albumu, „Prvi poljubac“ je zapravo nastao dve godine ranije. Tekstopisac Dino Muharemović jednom prilikom je otkrio da je inspiraciju dobio tokom novogodišnje noći 2001. godine:

„Dernek, atmosfera, svi se ljube i čestitaju… Neki su se i prvi put poljubili. Sutradan sam seo, uzeo papir i napisao stihove: ‘Prvi poljubac davno zaboravljen, prvi dernek ko zna gdje je, zagrli me i tiho se privuci, da mi suzu ne vide.’“

Pesma je brzo postala evergrin, a danas ima više od 15 miliona pregleda na YouTubeu. Muharemović je kasnije ispričao i simpatičan detalj – prijatelj mu je poklonio majicu sa ispisanim stihovima „Prvog poljupca“, koju čuva kao uspomenu vredniju od svake nagrade.

Još jedna Halidova pesma nosi u sebi duboku priču – „Miljacka“, koju je komponovao Željko Joksimović, a tekst napisao Fahrudin Pecikoza. Prema svedočenju sarajevskog arhitekte Mufida Garibije, inspiracija je potekla iz legende o mostu na Miljacki iz 1619. godine.

Legenda kaže da je siromašni mladić ukrao dijamant ugrađen u stub mosta kako bi dokazao ljubav prema svojoj dragoj. Upravo ta priča o strasti i žrtvi pretočena je u stihove:

„Ko bi rek’o čuda da se dese, pa Miljacka mostove odnese, da ne mogu tebi doć’, da ne mogu ulicom ti proć’.“

Halid Bešlić je te pesme, i mnoge druge, pretvorio u emotivne mostove između ljudi, gradova i vremena. Njegov glas ostaće zauvek simbol jedne epohe – i dokaz da prava muzika nikada ne umire.

(Ona.rs)