"Nikad se ne šminkam, kad je loš dan ostanem u pidžami": Srpskoj dizajnerki trebalo 20 godina da zavoli sebe
U okviru panela "ONA se otkriva", organizovanog povodom događaja ONA SLAVI i obeležavanja 8. marta, imala sam priliku da razgovaram sa Jelenom Đokić Bjeković, dizajnerkom i osnivačicom brenda Mom's Pants, čiji komadi slave žensku autentičnost i udobnost. Jelena, poznata po tome što ne pravi kompromise kada je reč o tome kako se žene zaista osećaju u odeći, govorila je o pritiscima, modnoj industriji, ali i ličnim borbama sa samopouzdanjem.
Iako na prvi pogled deluje kao žena koja je sigurna u sebe, Jelena priznaje da su godine bile potrebne da bi došla do toga da prihvati sebe u potpunosti.
"Meni je trebalo 20 godina da prihvatim sebe. Ja sam neko ko je odrastao tako što apsolutno nije voleo sebe. Kroz godine sam učila da steknem samopouzdanje. I dan-danas postoje dani kada se ne volim, ali to ne znači da se sutra neću osetiti bolje."
O pritiscima izgleda i modi kao štitu
Iako se bavi modom, Jelena priznaje da se više bori sa sopstvenim očekivanjima nego sa očekivanjima okoline:
"Kod mene je malo obrnuto, ja nemam toliki pritisak sa strane, koliko se više borim sa sopstvenim pritiskom. Više je do toga šta ja očekujem od sebe, da bih znala šta ću ponuditi drugima. Ima dana kada me apsolutno ne zanima kako izgledam, i ima dana kada bih baš volela da se sredim – ali to mora da bude moj izbor, a ne nametnuta obaveza", priča ona, pa dalje objašnjava:
"Mislim da je mnogo važno da pre svega krenemo iz toga da li mi želimo, zapravo, da budemo sređene. Da li ja stvarno želim svaki dan da budem sređena. Ja ne želim. Mislim, mene to toliko ponekad isto opterećuje, a opet dođu dani kada kažem "eh, danas bih baš mogla malo da se sredim, baš bi bilo super da malo", ja to kažem, da "mu ga dam". To je za mene onako neka šala na sopstveni račun", ispričala je ona.
Jelena je upozorila i koliko je važno da slušamo svoje telo i emocije:
"I kad god poslušam sebe i odlučim da budem sređena, jer sam ja to želela, meni to ide od ruke. Kad god sam bila, naravno, ja jednim delom, možda i pod sopstvenim pritiskom, ali i pod pritiskom okoline, da bi trebalo da budem sređena, to je kriminal. Ništa mi ne ide, frizura nije kako treba, ja se nikada ne šminkam, ali kada odlučim da se našminkam...", priča ona.
A kada se dotaknemo pitanja šminke, Jelena se sa osmehom otvara i priznaje da je to za nju teren na koji ne kroči često:
"Ja se stvarno ne šminkam. Kada se našminkam, izgledam kao transvestit. Morala sam da prihvatim da nije sve za svakoga, da je sasvim u redu da neko izgleda lepo našminkan, a neko ne", kaže ona, pa objašnjava i da joj je dugo trebalo to da prihvati.
"Ali sam morala i da probam da budem našminkana, i da, na primer, me moj suprug pogleda i kaže "Šta ti je to trebalo?" Ne vredi, ne ide, i zapravo, ono ključno je što se ja najbolje osećam kada nisam našminkana. I mislim da kad sam to prihvatila, a to mi je trebalo 20 sekundi hrabrosti da prihvatim, ja sam, zapravo, pobedila", zaključila je ona.
Zašto moda mora da prati ženu, a ne obrnuto?
Jelena je u svom radu posvećena ideji da odeća treba da služi ženi, da je podrži u svim njenim fazama života.
"Naše telo stalno prolazi kroz promene – od toga da li smo pojele picu, da li imamo ciklus, ili nosimo nekoliko kilograma više ili manje. Ja kroz svoje komade želim da ženama dam vetar u leđa, da kada ih obuku, osete sigurnost, udobnost i snagu."
Njena filozofija dizajna je jednostavna:
"Moj zadatak je da, nevezano od toga da li se žena tog dana voli ili ne, ona u Mom's Pants komadu oseti da ima svoj mali oklop. Da je garderoba podrži kao da je štiti, ali i da joj da prostora da bude ono što jeste."
O (ne)trendu kao poruci brenda
Za razliku od mnogih brendova koji slede brze modne promene, Jelena se drži autentičnog, vanvremenskog dizajna.
"Mi na našim komadima provedemo sate i sate, i meni nije cilj da vi taj komad nosite samo jednu sezonu. Moda ne bi trebalo da bude potrošna roba. Ono što vredi, to se čuva, to se neguje."
Kako moda može pomoći kada se ne volimo?
Na pitanje kako se obući kada se osećamo nesigurno, Jelena daje odgovor koji bi trebalo da posluša svaka žena:
"Ako se tog dana ne voliš – ostani u pidžami. Stvarno. A sutra, ajde korak dalje. Ajde da uradimo9 nešto kroz šta ćemo da zavolimo sebe. I to isto učim svoju ćerku – da je bitnije šta nosi u sebi, nego šta nosi na sebi."
Iako vodi uspešan modni brend, Jelena ne krije da je i sama morala da prođe put samoprihvatanja:
"Ja sam dete koje se nije uklapalo. Tamnoputa, drugačija, povučena. Nikad nisam bila deo grupa u školi. I znate šta? To je sve u redu. To je proces. I zato danas kroz svoj rad želim da kažem ženama – i kad se ne volite, vi ste dovoljno dobre."
U vremenu kada moda često nameće pravila i standarde, Jelena Đokić Bjeković svojim radom i stavovima podseća da moda treba da bude tu za ženu – ne obrnuto. A možda je i to najvažnija poruka s ovog inspirativnog razgovora: da se volimo onakve kakve jesmo, makar tog dana i u pidžami.
(Ona.rs)