Nikola je doživela komu i videla šta je „s druge strane“: "Nema bisernih kapija, ali ima nečeg…"

M. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: TikTock

Kako izgleda trenutak kada shvatite da možda nećete dočekati jutro? Za neke je to misao koja dolazi i prolazi, ali za Nikolu Hodžis (32) iz Folkstona to je bila surova realnost. Njeno putovanje počelo je kao još jedan zdravstveni problem vezan za epilepsiju, a završilo se u komi – sa šansom za preživljavanje od samo 20%. Ono što je videla, ili tačnije – osetila –dok je bila „s one strane“ života, promenilo ju je zauvek.

Noć kada su rekli da neće preživeti

Promena terapije izazvala je opasnu reakciju – krv joj je postala opasno kisela, a telo počelo da otkazuje. Lekari u bolnici Vilijam Harvi stavili su je na 24-časovnu dijalizu, a porodici rekli da se oprosti. „Moji najbliži čuli su one rečenice koje inače čujemo u medicinskim dokumentarcima – da lekari rade sve što mogu. Znali su da je ozbiljno. Niko nije očekivao da ću dočekati jutro“, priča.

Nema bisernih kapija, ali ... 

Dok joj se telo borilo za život, um joj je bio na mestu koje ne može da opiše rečima. „Nije bilo onoga što se priča – biserne kapije, rajski vrtovi. Bila je to samo toplina i ambre svetlo. Ali taj osećaj… to mi je dalo uverenje da posle smrti ipak postoji nešto – energija, život u nekom drugom obliku“, kaže Nikola.

Povratak u svet – ali ne isti život

Preživela je, ali su se prognoze obistinile – budila se u potpunoj konfuziji, kao da joj je glava obavijena vatom. Nije pamtila dane, gubila je ritam razgovora, osećala se izgubljeno i na porodičnim okupljanjima. „Sedela bih za stolom s odraslima i ne bih znala o čemu pričaju. Onda bih sama sebe premestila za sto s decom – tamo sam mogla da pratim priču“, priznaje.

Godinama su usledili napadi, glavobolje, gubitak sluha na jedno uvo i novi strahovi. Živela je s roditeljima jer nije bilo bezbedno da bude sama.

Lista želja – i put ka sebi

U jednom trenutku odlučila je da napravi listu svega što želi da uradi pre četrdesete. Među skokovima padobranom i bungee jumpom, na vrhu je bio jedan cilj – da napiše knjigu. Inspiracija je došla još u komi, a sada je vreme da je pretoči u reči.

Na starom „franken-laptopu“ počela je da piše. „Kad bih sela da pišem, osećala sam mir. To je bio trenutak kad sam ponovo disala, kad sam skidala slojeve vate s mozga. Vraćala sam se sebi“, kaže.

Reči koje su promenile sve

Kada je završila prvi rukopis, dala ga je ocu, bivšem mornaričkom inženjeru i strastvenom čitaocu. Njegov komentar bio je kratak: „Uživao sam. Ovo mora da se objavi.“ To joj je bio znak da vredi pokušati.

Danas ima ugovor za pet knjiga, druga izlazi u septembru, treća je već u pripremi. Na TikToku vodi “Crazy’s Creative Corner”, onlajn zajednicu za autore koji se bore s invaliditetom ili mentalnim zdravljem.

„Nema bisernih kapija“, kaže. „Ali ima svetlosti. I ima trenutaka kad shvatiš da si dobio drugu šansu – i da je ne smeš protraćiti.“

(Ona.rs/Mirror)