"Obljuba bez pristanka štiti silovatelje": Advokatica objašnjava šta će se desiti uvođenjem izmene u zakonu

Vreme čitanja: oko 5 min.

Foto: MCB, Telegraf.rs, Shutterstock

Sumirano

  • Predlog Ministarstva pravde uvodi krivično delo "obljuba bez pristanka", tretirano kao blaže od silovanja.
  • Srbija ima zastarelu definiciju silovanja koja zahteva dokazivanje sile ili pretnje.
  • Predlog Ministarstva kritikuje se kao korak unazad u zaštiti žrtava.
  • Hrvatska je imala sličan zakon koji je izazvao probleme i bio povučen.
  • Većina evropskih zemalja je izmenila definiciju silovanja u skladu sa Istanbulskom konvencijom.

Na društvenim mrežama poslednjih dana pojavilo se mnogo pitanja i dezinformacija povodom predloga Ministarstva pravde da se uvede novo krivično delo - "obljuba bez pristanka". Javna rasprava o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika traje do 1. oktobra, a ono što je izazvalo burne reakcije jeste činjenica da bi ovakvim rešenjem obljuba bez pristanka bila tretirana kao blaže krivično delo od silovanja.

Da bismo razjasnili dileme, razgovarali smo sa advokaticom, Vanjom Macanović iz Autonomnog ženskog centra, koja godinama upozorava na probleme u zakonodavstvu kada je u pitanju zaštita žena od nasilja.

Zastarela definicija koja ne štiti žrtve

Srbija i dalje ima jednu od najzastarelih definicija silovanja u regionu. Umesto da se u fokusu zakona jasno stavi pristanak, i dalje se traži dokazivanje sile ili pretnje.

- Srbija i dalje ima zastarelu definiciju silovanja koja pod silovanjem smatra samo onaj seksualni odnos koji je učinjen upotrebom sile ili pretnjom da će se sila upotrebiti. Na taj način se očekuje da žrtve ovog krivičnog dela pruža otpor, jer je stav većine sudija i tužilaca, da ako žrtva nije pružala otpor, da to znači da se saglasila sa seksualnim odnosom, kaže Vanja, za Ona.rs.

Pri tome se, kako ističe, zaboravlja da postoje žrtve silovanja koje su, upravo zato što su pružale otpor, bile ubijene u pokušaju da budu silovane ili tokom silovanja.

- Psihologija i neurobiologija su pokazale da svako od nas kada se nađe u opasnoj situaciji može da reaguje na 3 načina - da se bori, da beži ili da se zaledi. Žrtve silovanja, posebno one mlađeg uzrasta, se najčešće zalede tokom silovanja, te im se onda ne veruje da nisu pristale na seksualni odnos. Često čitamo i o drogama za silovanje, kojih je sve više i koje omame žrtve da ne mogu da pružaju otpor.

Upravo zato što je sve više evropskih država svoje zakone uskladilo sa Istanbulskom konvencijom i jasno uvelo pristanak kao osnov, predlog Ministarstva da se uvede novo krivično delo deluje kao korak unazad.

- Predlog Ministarstva pravde da se uvede novo krivično delo obljube bez pristanka, i da se zadrži osnovno krivično delo silovanja sa zastarelom definicijom, neće rešiti probleme koji postoje u zaštiti žrtava silovanja, i samo će stvoriti nove, zaključuje ona.

Loša iskustva iz Hrvatske

Primer Hrvatske najbolje pokazuje šta se dešava kada zakon uvodi blaži oblik dela.

- Hrvatska, koja ima slične zakone kao i Srbija, je 2012. uvela krivično delo obljuba bez pristanka, da bi ga 2019. obrisala, upravo iz razloga što su postojali mnogi problemi u primeni tog dela. Tužiocima je bilo lakše da dokazuju postojanje blažeg krivičnog dela, a sudijama lakše da osude za blaže krivično delo, čak iako se radilo o slučajevima masovnih silovanja, kaže i nastavlja:

- Zbog neodređivanja pritvora u tim slučajevima, u Hrvatskoj su više puta organizovani veliki protesti, kojima su građani Hrvatske iskazivali svoje nezadovoljstvo zakonskim rešenjem koje privileguje silovatelje. To isto će se desiti u Srbiji, ako Ministarstvo pravde ne povuče ovaj predlog. Ono malo osuda za silovanje će se još više smanjiti, jer će učinioci biti osuđivani za ovo blaže delo na niske kazne zatvora.

Istanbul, ali naopako

Vlada se poziva na Istanbulsku konvenciju, ali način na koji pokušava da je primeni zapravo je u suprotnosti sa njenom suštinom.

- Sama formulacija nije u suprotnosti, već je sporan način na koji država Srbija planira da se uskladi sa odredbama konvencije, kroz usvajanje lošeg zakonskog rešenja. Zahtev Istanbulske konvencije je jasan - od država se traži izmena definicije osnovnog oblika krivičnog dela silovanje, a ne uvođenje blažeg krivičnog dela.

Zašto bi žrtve ćutale

U zemlji gde se žrtvama ionako teško veruje, ovakve izmene bi ih samo dodatno obeshrabrile da se bore za pravdu.

- U Srbiji se žrtvama silovanja ne veruje. I to se ne bi promenilo uvođenjem blažeg oblika silovanja. Žrtve bi mogle da se pitaju zbog čega bi prolazile sve strahote krivičnog postupka (ponavljana svedočenja, pitanja silovatelja i njegovi pogledi i komentari u sudnici) ako silovatelju ne bi bio određen pritvor već mu omogućeno da zastrašuje žrtvu tokom postupka, i ako bi mu bila izrečena blaga kazna u odnosu na težinu učinjenog dela.

Šta rade evropske zemlje

Većina evropskih država već je napravila jasan iskorak u korist žrtava.

- Većina država Evrope su poslednjih deset godina izmenile definiciju silovanja u skladu sa zahtevom Istanbulske konvencije. Na taj način su poslale poruku da im je stalo do toga da se unapredi zaštita žrtava silovanja koje iz različitih razloga nisu pružale otpor. Takođe su uticale da se na taj način promene stavovi i loša praksa u postupanju policije, tužilaca i sudija, te da isti prošire svoja znanja i na znanja o psihologiji i neurobiologiji koje određuju kako će svako od nas reagovati u opasnoj situaciji.

Kako bi zakon zaista trebalo da izgleda

Autonomni ženski centar je već predložio konkretan tekst izmene Krivičnog zakonika, u kojem se jasno stavlja akcenat na pristanak, a ne na silu.

- Autonomni ženski centar je tokom javne rasprave koja je bila održana oktobra 2024. predložio da krivično delo silovanja bude definisano na sledeći način (crveno su predlozi AŽCa, velikim slovima je bio predlog MP) i planira da ovaj predlog ponovi i tokom ove javne rasprave:

Predlažemo izmenu čl. 178 tako da se doda novi stav 1 i izmene stavovi 2 i 3 tako da glase:

(1) Ko bez pristanka drugog lica nad njim izvrši obljubu ili sa njom izjednačen čin bez obzira na način vršenja tog čina, kazniće se zatvorom od pet do dvanaest godina.

(2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno upotrebom sile ili pretnjom prema oštećenom da će se za njega ili njemu blisko lice otkriti nešto što bi škodilo njegovoj časti ili ugledu ili pretnjom drugim teškim zlom kazniće se zatvorom od najmanje pet godina ili doživotnim zatvorom.

(3) Ako je usled dela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila teška telesna povreda ili teško narušavanje fizičkog i psihičkog zdravlja lica prema kojem je delo izvršeno ili ako je delo izvršeno od strane više lica ili prema više lica ili na naročito svirep ili naročito ponižavajući način ili prema maloletniku ili članu porodice ili je delo imalo za posledicu trudnoću, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje osam godina ili doživotnim zatvorom.

Umesto da ojača zaštitu, predlog Ministarstva pravde mogao bi da obesmisli ionako mali broj presuda za silovanje i da omogući počiniocima da prođu sa blažim kaznama, poruka je Autonomnog ženskog centra.

(Ona.rs)