Rat joj presekao detinjstvo i promenio život: Baka Bosiljka ima više od 90 godina, živi sama, uz penziju od...
Školu nikada nije završila. Rat joj je presekao detinjstvo i zauvek promenio životni tok. Baka Bosiljka Pešikan danas ima više od devedeset godina i živi sama, tamo gde se put završava, a tišina počinje - u selu Kamensko, u nikšićkim Rudinama, u okviru Mesne zajednice Trubjela.
Do njene kuće ne dolazi se lako. Do nje se stiže peške, uzbrdo pa nizbrdo, preko kamenja, blata i neprohodnih staza koje kao da pamte svaki korak. Taj put nije samo fizička prepreka - on je simbol života koji Bosiljka nikada nije imala priliku da bira lakšim putem. Kao što je teško doći do njenog praga, tako je bilo teško i živeti njen život.
Rat joj je oduzeo školu, mladost i mogućnost izbora. Umesto knjiga i klupa, čekali su je rad, obaveze i preživljavanje. Radila je ceo život. Sve što je mogla - mogla je dok su je noge nosile i dok su je ruke slušale. Nije birala poslove, nije pitala za odmor. Radila je jer je morala. Jer se tako živelo. Jer drugačije nije znala.
Godine su prolazile, snaga je polako odlazila, ali Bosiljka nije stajala. U selima poput njenog, rad nikada ne prestaje - samo se menja tempo. I kada više nije mogla brzo, mogla je sporo. I kada nije mogla mnogo, mogla je koliko može. Sve dok nije ostala sama, sa sećanjima i tišinom koja zna da bude glasnija od bilo kakve buke.ž
Danas, za sav taj životni rad, za decenije truda, žrtve i odricanja, Bosiljki mesečno ostaje manje od 200 evra. Toliko vredi njen ceo vek rada u brojkama. U stvarnosti, njena vrednost je neuporedivo veća, ali brojke to ne znaju da pokažu.
Bosiljka Pešikan ne traži mnogo. Njena svakodnevica je skromna, gotovo neprimetna za svet koji juri napred. Ali njena priča je priča mnogih - o ženama koje su nosile teret vremena, rata i rada, a danas žive daleko od puteva, u tišini, sa malo, ali dostojanstveno.
Tamo gde put prestaje, Bosiljkin život i dalje traje. Tiho. Postojano. I zaslužuje da se čuje.
(Ona.rs)