Usvojili je iz dečjeg logora, a ona postala zvezda Jugoslavije: Filmski klasik izvučen u Sarajevu iz zaborava
Sinoćno otvaranje 32. Sarajevo Film Festivala donelo je trenutak koji je mnogima u sali naterao suze na oči. U saradnji sa Slovenskom kinotekom, publika je u Letnjem bioskopu imala priliku da pogleda digitalno restauriranu verziju čuvenog ostvarenja "Žena sa krajolikom".
Priča o ovom filmu vodi vas kroz neverovatne obrte, nevolje na snimanju i sudbine ljudi koji su u njemu ostavili dušu. Među njima se posebno izdvaja ime jedne od najvećih glumica ovih prostora.
Glumačka legenda Božidarka Frajt ostvarila je zapaženu ulogu u ovom ostvarenju, u kom su igrali i Stole Aranđelović, Zaim Muzaferija, Uroš Kravljača, Jadranka Matković, Špela Rozin i drugi velikani. Međutim, njeno ime nosi težinu kakva se retko sreće i na filmskom platnu.
- Ovo je film o umetnosti i životu koji počinje svoj treći život. Prvi je počeo pre 50 godina kao TV film koji je videla cela Jugoslavija, drugi 1989. na velikom platnu, a danas živi u digitalnom dobu - poručio je direktor festivala Jovan Marjanović.
Dečji logor, ustaški zločini i preokret koji se dešava jednom u sto godina
Priča o Božidarki nije obična glumačka biografija. Rođena je 11. novembra 1940. godine kao Božidarka Grublješić u selu Velika Žuljevica pod Kozarom. Samo dve godine kasnije, tokom strašne Kozaračke ofanzive 1942. godine, ustaše su joj streljale majku Vidu.
Malu, jednogodišnju devojčicu odveli su u dečji logor u Sisku, odakle je prebačena u prihvatilište Crvenog krsta u Zagrebu. Sudbina je htela da je usvoje Katarina i Stjepan Frajt, divni ljudi bez dece, koji su je podigli sa puno ljubavi, davši joj svoje prezime.
Božidarka je rasla ne znajući ništa o svojim korenima. Postala je uspešna, omiljena i prelepa glumica. Tek 1976. godine, kada je već bila zrela žena, pronašla ju je tetka Dara Grublješić, prvoborac sa Kozare. Tada je prvi put saznala istinu o svom poreklu i strašnoj tragediji koja joj je obeležila najranije detinjstvo. Domaća javnost je zna i kao majku poznate hrvatske glumice Bojane Gregorić.
Šumar slika nage žene, a besni muževi u selu
Osim teške ljudske priče koja stoji iza glumačke ekipe, sam film "Žena sa krajolikom" nosi radnju koja je svojevremeno podigla ogromnu prašinu.
Glavni junak je šumar, samouki slikar sa neobičnom i velikom strasti - obožava da slika nage žene. On odlazi u jedno zabačeno bosansko selo i uspeva da nagovori meštanke da mu poziraju bez odeće. Kada su muževi saznali šta im žene rade iza leđa, izbio je pravi haos. Bili su ubeđeni da se između šumara i njihovih supruga dešava mnogo više od čiste umetnosti.
Kroz ovu naizgled jednostavnu i pomalo neobičnu priču, reditelj je prikazao večiti sukob između osetljivog pojedinca, umetnika, i okoline koja gleda samo sopstveni interes i svakodnevicu.
Snimali sa pokvarenom kamerom, a stigli do svetskih priznanja
Sam nastanak filma bio je prava borba sa vetrenjačama. Reditelj i scenarista Ivica Matić godinama se borio da ispriča ovu priču. Kako je na festivalu u Sarajevu podsetio čuveni direktor fotografije Karpo Godina, producenti u to vreme nisu imali razumevanja.
- - Mislili su da je rizik dati novac debitantu. Na kraju su nam dali kameru sa pokvarenim zumom. Borili smo se sa tehnikom i sa prirodom, ali smo uspeli - prisetio se Godina.
Prvobitno je planirano da to bude veliki film na traci od 35 milimetara. Kako para nije bilo, televizija je spasila stvar pa je ostvarenje snimljeno na manjoj traci od 16 milimetara.
Nažalost, reditelj Ivica Matić nije dočekao da vidi pun sjaj svog dela - preminuo je od srčanog udara samom završetku snimanja.
Tek 1989. godine film je prebačen na veliku traku i krenuo je njegov trijumf. Matić je posthumno dobio Specijalnu Zlatnu arenu u Puli, a film je osvojio i prestižne nagrade na festivalu u Monrealu 1990. godine. Danas, decenijama kasnije, ovaj domaći klasik ponovo sija i podseća nas na neraskidivu vezu između života, umetnosti i teških ljudskih sudbina.
(Ona.rs)