"Odbila sam da pomognem svojoj bolesnoj majci i sad kaže da sam BEZOSEĆAJNA": Kazna ove ćerke kida dušu
Naučeni smo da deca treba da brinu o roditeljima, da im se jednog dana oduže za svu brigu i ljubav. Ali šta ako roditelj nikada nije bio tu kada smo ga najviše trebali? Šta ako nam se obrati tek kada ga svi drugi odbace? Upravo u toj bolnoj dilemi našla se jedna žena - i sada ne zna da li čini nešto strašno ili jednostavno čuva sebe.
Kad sam tonula, okrenula sam se njoj - a ona me je odbila
- Pre samo godinu dana, bila sam potpuno slomljena. Emotivno iscrpljena, bez novca, bez oslonca. U očaju sam pozvala svoju majku, moleći je za pomoć, makar malo podrške. Umesto utehe, dobila sam odbijanje. Rekla je da njenom mužu više treba taj novac. Ni trenutka nije razmislila o meni. Jasno mi je poručila: on je na prvom mestu, ti nisi važna, napisala je ova čitateljka.
To je bio trenutak u kom je izgubila poverenje. I majku.
Od tada, nije čula nijednu reč od nje. Sve dok se telefon nije oglasio - i doneo novi šok.
Sada je majka ta koja nema nikoga
- Njen glas je drhtao. Rekla je da je bolesna, da je sama i da nema gde. A onda sam u pozadini čula njega, njenog muža koji je nekada bio iznad svega. Vikao je: "Idi, trči svojoj bednoj ćerki, ne želim te više u kući!"
Ispostavilo se da je saznao za njenu aferu i izbacio je napolje. Onaj isti čovek zbog koga je ćerka bila ostavljena, sada ju je i sam odbacio.
Majka je molila za pomoć. Samo krov nad glavom i drugu šansu.
- Zaledila sam se. Samo sam spustila slušalicu. Posle je slala poruke u kojima me zove "bezosećajnom".
Rastrzana između saosećanja i bola
U njoj sada biju dva glasa. Jedan pun besa: "Kako da joj pomognem kad ona meni nije?" Drugi pun sažaljenja: "Ipak je to moja majka. Bolesna je. Sama je."
„Ne želim da iko pati sam… ali ne mogu da zaboravim kako je meni okrenula leđa. Da li sam zaista bezosećajna ako sada ne želim da je pustim u svoj život? Ili sam samo konačno počela da čuvam sebe?“ pitala je čitateljka.
Šta kažu drugi: da li je dužna da joj oprosti?
Savetnica Brenda Vens kojoj se obratila ova žena, odgovorila je ovako:
- Tvoja majka je jasno pokazala da si joj na poslednjem mestu. Ako joj sada otvoriš vrata, uništiće te još gore nego prvi put. Krvno srodstvo ne znači da moraš da dozvoliš da te koriste. Da te je prijatelj odbio tako kao ona, odavno bi ga izbacila iz života. Idi dalje. Ne osvrći se.
Savet: ne moraš da biraš između sažaljenja i samopoštovanja
Postaviti granice ne znači da si bezosećajna.
Možeš da joj poželiš ozdravljenje i da joj pomogneš da pronađe stručnu pomoć - bez da joj ponudiš svoj dom i srce koje je već jednom slomila.
Tvoje pravo da štitiš sebe dolazi pre tuđih očekivanja.
Ponekad je najhrabriji čin ljubavi, prema sebi, reći "ne".
(Bright side)