Većina roditelja izbegava da ovo radi sa decom jer im je neprijatno, a ključno je za njihov razvoj
Dečji psiholog upozorava da polovina roditelja ne radi jednu jako važnu stvar sa decom - jer im je neprijatno.
Istraživanje pokazalo da se polovina roditelja ne igra sa decom jer osećaju glupo i neprijatno kada se glupiraju. Dečji psiholog ističe da je jako važno da se roditelji igraju sa decom i daje savete koji mamama i tatama mogu da pomognu.
Ako vam je ikada bilo neprijatno na samu pomisao da pravite "glupe" glasove pred spavanje ili se pretvarate da ste pirat tokom igre sa detetom, niste sami. Nova studija je otkrila da se skoro polovina britanskih roditelja (49%) oseća previše nesigurno da bi se upustila u maštovite igre pretvaranja sa svojom decom, a više od četvrtine (26%) priznaje da se osećaju "glupo" dok to rade.
Od smešnih glasova (17%) i plesa (19%) do oblačenja (21%) ili igranja žmurke (14%), milioni mama i tata kažu da se osećaju neprijatno kada puste svoje unutrašnje dete "na slobodu", dok je skoro polovina (43%) čak odbila zahtev deteta da se igra, jer je igra zahtevala "previše mašte".
Ali, prema rečima kliničkog psihologa i stručnjaka za roditeljstvo dr Marte Deiros Kolado, ta nevoljnost da se upuste u ovakve igre sprečava roditelje da formiraju dublje emocionalne veze sa svojom decom - i rešenje je lakše (i manje neprijatno) nego što mislite.
"Kada mozgovi odraslih sazrevaju, gubimo fluidnost da sa lakoćom ulazimo u imaginarne svetove", objašnjava dr Marta. "Igra može biti neprijatna ne zato što roditelji sumnjaju u njenu vrednost, već zato što izaziva osećaje stida i samosvesti."
Istraživanje, koje je naručila organizacija PAW Patrol, pokazalo je da više od polovine (54%) roditelja priznaje da se muče da razmišljaju maštovito, dok 55% zavidi drugima koji deluju prirodno kreativno. Pa ipak, nagrade su neosporne: 61% kaže da su njihova deca primetno srećnija kada se igraju zajedno, a 59% se oseća bliže svojoj deci nakon toga, prenosi The Sun.
Ukoliko se i vi osećate nelagodno u igri sa detetom, dr Marta daje pet jednostavnih trikova koji mogu da pomognu u promeni razmišljanja i tako omoguće roditeljima da ponovo otkriju svoju razigranu stranu.
Odvojite posvećeno "vreme za igru"
Počnite malim koracima - čak i 10 minuta može napraviti razliku. "Napravite redovne kratke period gde je zajednička igra jedini cilj", kaže dr Marta. "Podesite tajmer ako vam pomaže. Znanje da je to samo nakratko može vam olakšati opuštanje i prisustvo."
Dozvolite detetu da preuzme vođstvo
Ne morate da izmišljate složene priče ili likove. "Najbolji način za igru je da pustite dete da vas vodi", objašnjava ona. "Pričajte šta vidite, reagujte sa radoznalošću i pratite njihove znake. Pridružujete se njihovom svetu - to je ono što je važno."
Zamislite to kao "vreme povezivanja", a ne kao "vreme za igru"
Ako vas igra rečima zgrožava, preformulišite je kao vreme provedeno zajedno. "Kada se pridružite svetu svog deteta, ne posmatrajte to samo kao glupiranje - gradite poverenje i empatiju", kaže dr Marta. "To je prozor u to kako ono vidi svet."
Ne bojte se da ćete pogrešiti
Brinete se da će vam dete reći da to radite pogrešno? Prihvatite to. "Za igru je važna fleksibilnost", kaže dr Marta. "Kada vas ispravljaju, učinite to delom zabave. To ih uči otpornosti i daje vam oboma dozvolu da se smejete greškama."
Budite potpuno prisutni
Sklonite telefon – bukvalno. "Lakše je angažovati se kada su smetnje van vidokruga", kaže ona. "Igrajte se bez ekrana nekoliko minuta i primetite koliko se osećate prizemljeno posle – i koliko se vaše dete ozaruje od vaše pažnje."
Nije iznenađenje što dve trećine (66%) roditelja priznaje da osećaju "roditeljsku krivicu", često se poredeći sa drugima na igralištu ili na mreži.
Ali dr Marta insistira da nije stvar u savršenstvu – samo u prisutnosti. "Deci nisu potrebni roditelji koji mogu da glume, pevaju ili plešu", kaže ona. "Potrebni su im samo roditelji koji se pojave, čak i ako se osećaju pomalo glupo dok to rade."
(Ona.rs/Yumama.rs)