Zoran i Mira imaju devetoro dece i 13 unuka! "Po petoro je spavalo u jednoj sobi, nismo imali vremena za njih"

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Privatna arhiva

Dok se mnogi danas premišljaju i oko drugog deteta, jedna porodica iz okoline Osečine prošla je kroz sasvim drugačiju životnu priču. Devetoro dece, godine rada, svakodnevna borba i kuća puna ljudi - a danas 13 unučadi koja vraćaju onu gužvu koja je nekada bila svakodnevica.

Mira i Zoran Mirosavić podigli su devetoro dece - četiri sina i pet ćerki. Najstarije dete rođeno je 1994, a najmlađe 2016. godine. Danas su deca odrasla i svako ima svoj život, ali kada se porodica okupi, ponovo nastane ona ista gužva - samo što ih sada ima još više.

- Nisam nikad zamišljala da ću imati devetoro dece. Ali eto, mislim da je Bogom darovano - kaže majka Mira.

Petoro dece istovremeno u školi

Velika porodica donosila je i velike obaveze. Posebno teško bilo je kada bi više dece istovremeno krenulo u školu. Garderoba, obuća, knjige, sveske i školski pribor morali su da se obezbede za svakoga, dok se u jednom trenutku dešavalo da čak petoro dece ide istovremeno u školu.

Nije bilo mnogo prostora za biranje. Radilo se koliko god je trebalo, a u posao su se, kako su odrastali, uključivali i najstariji.

- Nisu imali sve kao ostala deca, ali ipak su imali osnovne stvari. Moralo je puno da se radi da bi se odgajili, da bi imali.

Foto: Privatna arhiva

Starija deca nisu samo pomagala oko posla. Često su preuzimala i deo obaveza u kući, posebno kada roditelji nisu mogli da budu kod kuće.

Najstariji sin rano je naučio da brine o mlađima

Marko, jedan od najstarijih sinova, pamti da je kao dečak često ostajao kod kuće. Spremao je ručak, brinuo o stoci i mlađoj braći i sestrama.

- Spremao sam ručak, gledao stoku, čuvao braću, sestre... - priseća se Marko.

Za njega odrastanje u velikoj porodici nije bilo nešto čega se seća sa gorčinom. Naprotiv, kaže da mu je bilo zanimljivo, a braća i sestre bili su mu i prijatelji i osobe od poverenja.

Danas živi odvojeno od roditelja i tek je nedavno osnovao svoju porodicu, ali priznaje da mu velika porodica ipak nedostaje.

A kada je upitan da li bi se i sam jednog dana odvažio na porodicu sa devetoro dece, njegov odgovor možda najbolje pokazuje koliko se neke porodične navike prenose s generacije na generaciju...

Danas imaju 13 unučadi, a kuća ponovo postaje tesna

Mira i Zoran danas imaju 13 unučadi. Ono što je nekada bilo svakodnevno opterećenje, sada im je izvor posebne radosti.

- Za svoju decu nismo imali vremena. Samo se trčalo i radilo, a sad unučadima nešto drugo - više pažnje se posvećuje njima nego svojoj deci - ističu.Kada se svi okupe, porodica broji oko 30 ljudi. Za slavu, preslavu, Vaskrs ili običan vikend, ponovo se puni kuća, a ponekad se postavlja i šatra jer za sve nema dovoljno prostora.

Najmlađi članovi porodice danas imaju privilegije koje njihovi roditelji nisu imali. Dok su stariji kao deca radili i pomagali, najmlađi sada dobijaju više pažnje i, kako sami priznaju, mnogo su više pošteđeni.

Foto: Privatna arhiva

„Od rada nikad niko umro nije“

Iako su deca danas odrasla, život ove porodice i dalje je tesno vezan za selo i rad. Tu su njiva, maline, kupine, šljive, plastenici i stoka. Nema mnogo pitanja da li je praznik ili radni dan - kada posao čeka, mora da se radi.

Mira kaže da ni danas nema mnogo vremena za odmor. Posao, kuća i imanje vrte se iz dana u dan, gotovo bez pauze.

- Mora se raditi. Niko ne pita možeš ili ne možeš. Moraš.

U razgovoru za našu emisiju porodica je govorila i o tome zašto su starija deca morala mnogo ranije da odrastu, kako danas izgleda odnos među braćom i sestrama, ali i zbog čega najmlađi članovi porodice žive potpuno drugačije detinjstvo.

A šta Zoran i Mira danas poručuju mladima koji se plaše velike porodice i pre svega finansija? Njihov odgovor je jednostavan, ali iza njega stoji iskustvo koje su sticali decenijama.

Pogledajte video i upoznajte porodicu čija priča pokazuje kako izgleda kada se kroz jednu kuću smenjuju generacije - od devetoro dece do 13 unučadi.

(Ona.rs)