Samo ovaj deo Beograda bio je dovoljno jeziv da oduševi Alfreda Hičkoka: Mrak, eho i prostor koji "guta" sve

M. P.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Mateja Beljan

Kada je Alfred Hičkok 1964. godine posetio Beograd, navodno je imao samo jednu želju - da vidi "najstrašnije mesto u gradu". Za čoveka koji je stvorio neke od najnapetijih scena u istoriji filma, obične turističke atrakcije nisu bile dovoljne.

Prema pričama koje se i danas prepričavaju, odgovor domaćina bio je jasan, te su ga odveli pravo na Rimski bunar, jedno od najmističnijih mesta na Kalemegdanu.

Mesto koje izaziva jezu i danas

Iako ime sugeriše antičko poreklo, Rimski bunar zapravo je nastao u 18. veku, tokom barokne obnove Beogradske tvrđave. Dubok oko 60 metara, sa spiralnim stepeništem koje vodi u mračnu unutrašnjost, vekovima je bio inspiracija za brojne legende i priče.

Vlaga, eho koraka i osećaj zatvorenosti stvaraju atmosferu koja mnogima i danas izaziva nelagodu. Upravo je to, prema svedočenjima, fasciniralo i slavnog reditelja.

Navodno je bio oduševljen prostorom koji je podsećao na scenografiju njegovih psiholoških trilera i filmova u kojima je strah bio važniji od samog horora.

Zašto je Hičkok bio "opčinjen" ovim mestom?

Foto: Tanjug/Nikola Anđić

Alfred Hičkok je tokom karijere istraživao ljudsku psihu, napetost i osećaj teskobe. Filmovi poput "Psiho" i "Vertigo" upravo su zbog te atmosfere postali klasici svetske kinematografije.

Zbog toga ne čudi što je Rimski bunar na njega ostavio snažan utisak. Uski prolazi, mrak i osećaj da prostor "guta" čoveka savršeno su odgovarali njegovoj filmskoj estetici.

Mnogi veruju da je upravo nakon njegove posete ovo mesto dobilo dodatni status urbane legende.

Foto: Tanjug/Nikola Anđić

Tajne i legende ovog bunara

Godinama su kružile priče da je bunar povezan sa tajnim tunelima, skrivenim prolazima i podzemnim zatvorima. Ipak, istorijski podaci govore da nije služio kao klasičan bunar, već kao velika cisterna za vodu.

Bez obzira na to, njegova misteriozna atmosfera nastavila je da inspiriše posetioce, turiste i ljubitelje neobičnih priča.

Mnogi Beograđani i danas tvrde da je upravo ovo jedno od najjezivijih mesta u gradu.

Kalemegdan kao filmska scenografija

Poseta Alfred Hičkoka dodatno je učvrstila reputaciju Kalemegdan kao mesta bogate istorije, legendi i neobične energije.

Spoj tvrđave, starih zidina, podzemnih prolaza i pogleda na ušće Save u Dunav ostavio je snažan utisak i na jednog od najvećih filmskih autora svih vremena.

Tako je Beograd, makar na kratko, postao deo filmske imaginacije čoveka koji je znao kako da od običnog prostora napravi simbol straha i misterije.

(Ona.rs/CityMagazine)