
"SIN, A NE PARTNER": Psihološkinja Ivanović o GREŠKAMA majki zbog kojih muškarci NE SAZREVAJU i ostanu "deca"
U svetu gde se granice između uloga sve više zamagljuju, a savremeni brak suočava sa nikad većim pritiscima, sve češće se susrećemo sa fenomenom koji je još Karl Gustav Jung nazvao "Puer Aeternus" - večiti dečak. U narodu poznatiji kao "muškarac-dete", ovaj tip ličnosti predstavlja sve veći izazov za žene koje teže zrelim, ispunjenim partnerskim odnosima. Šta se krije iza fasade odraslog muškarca koji odbija da odraste, i kako to utiče na one koji se nađu u njegovoj blizini? Portal Ona.rs je, vođen željom da razume i osnaži žene, zaronio dublje u ovu problematiku uz pomoć psihološkinje Sare Ivanović, otkrivajući mehanizme koji oblikuju ove kompleksne ličnosti i savetujući kako se nositi sa njima.
Nesposobnost preuzimanja odgovornosti i večiti egocentrizam
Srž problema kod "muškarca-deteta" leži u fundamentalnoj nesposobnosti da preuzme odgovornost - za sopstveno ponašanje, emocije, pa čak i greške. Psihološkinja Sara Ivanović ističe da je to često praćeno izraženim egocentrizmom, neretko negovanim još u ranom detinjstvu, gde su njegovi problemi i potrebe bili u centru univerzuma.
- Muškarac-dete se najčešće karakteriše nesposobnošću da preuzme odgovornost za svoje ponašanje, emocije, greške; čestim egocentrizmom koji je negovan u detinjstvu - njegovi problemi su najvažniji, objašnjava Sara Ivanović.
Posledica ovoga je duboka zavisnost - prvo od majke, zatim od porodice, a potom i od partnerke.
- Usko povezano sa tim egocentrizmom postoji i zavisnost od majke/porodice/partnerke, dodaje.

Od partnerke se očekuje bezuslovna ljubav i prihvatanje, bez ikakve kritike ili preispitivanja njegovih postupaka.
- Prisutna su očekivanja da ga partnerka voli i prihvati takvog kakav jeste (ali u formi negovanja, bez kritike njegovog ponašanja), precizira Sara.
Za razliku od emocionalno zrelog muškarca koji jasno postavlja granice, prihvata odgovornost i teži reciprocitetu u odnosima, "muškarac-dete" vešto izbegava konflikte.
- Oni takođe ne ulaze u konflikte. Vešto ih izbegavaju najčešće kroz pasivno-agresivne obrasce ponašanja (jer oni ne vide svoju odgovornost), kaže Ivanović.
Kada majčina briga postane emocionalno gušenje
Kako nastaje "muškarac-dete"? Sara Ivanović objašnjava da se to često koreni u simbiotskoj vezi između majke i sina, gde majka, svesno ili nesvesno, koristi sina kao primarnu emocionalnu podršku, naročito ako je njen bračni život nezadovoljavajući.
- Porodične okolnosti koje često dovode do toga da muškarac ostaje vezan za majku svode se na neku formu simbiotske relacije majke i sina u kojoj majka nesvesno koristi sina kao emocionalnu podršku naročito ukoliko je svedok patnji majke (u slučaju lošeg braka) dolazi i do idealizacije majke kao figure ili kroz prezaštićavanje u kojem sin ne razvija kapacitet za samostalnost, kaže Sara.

Granica između majčinske brige i emocionalnog gušenja je tanka, a prelazak se dešava kada "briga" postane sredstvo kontrole. To se manifestuje kroz emocionalne ucene i stvaranje osećaja krivice ukoliko sin pokuša da se osamostali. Sara Ivanović to ilustruje konkretnim primerima:
- Vrlo je diskutabilno gde je granica, ali može se reći da je to onda kada 'briga' postane sredstvo kontrole kroz emocionalne ucene, uplitanke u odluke u životu i stvaranje osećaja krivice ako ode, objašnjava Sara.
- To je ono "ako odeš ne voliš me" ili "kako ću ja bez tebe" ili "nek ti sad ona pere i pegla stvari. Često se to vidi u situacijama u kojima sin nađe devojku, a mami nijedna nije dovoljno dobra. Sin nesvesno sabotira vezu u funkciji zadovoljstva majke i čuvanja simbioze, jer oseća često krivicu ukoliko napusti majku, ističe Ivanović.
Uloga oca: Model separacije i samostalnosti
Otac ima nezamenljivu ulogu u psihološkom odvajanju dečaka od majke. On je model koji uvodi dete u svet granica, reda i realnosti, podstičući samostalnost i individualnost.
- Otac je figura koja je jako značajna u životu jednog dečaka/muškarca. On je simbol separacije, model. On detetu pomaže da se odvoji od majke (psihološki), očinska figura služi kao model dečacima za odrastanje - uče da uvode granice, red, uče šta je realnost, objašnjava Ivanović.
Kroz igru, ali i kroz svakodnevne situacije, otac uči sina kako da se izbori za sebe i razvije sopstveni identitet. Očeva uloga jeste da podstiče samostalnost i individualnost (to će se najbolje prepoznati u situacijama kada se očevi igraju sa decom u odnosu na majke - majka sedi pored deteta, dok ga tata baca i obrće naopačke). Kada očinska figura izostane ili je pasivna, izostaje i ključni element separacije, pa sin ostaje zarobljen u "majčinom svetu", razvijajući identitet u senci njenih potreba.
Partnerski odnosi "muškarca-deteta"
U partnerskim odnosima, "muškarac-dete" očekuje bezuslovno prihvatanje i razumevanje, bez ikakvih granica. Emocionalno su nedostupni, jer bliskost doživljavaju kao pretnju - znak da bi morali da "odrastu" i napuste svoju poziciju "zaštićenog deteta".
- U suštini očekuje bezuslovno prihvatanje i razumevanje od partnerke, bez postavljanja granica, emocionalno nedostupan, nije sposoban za suštinsku bliskost - ako je doživi ranjiv je i onda odrasta i napušta majku i svoju poziciju, objašnjava Sara.

Tako često ulaze u nestabilne veze koje im omogućavaju da održe primarnu simbiotsku vezu sa majkom.
- Zato najčešće formiraju nestabilne relacije koje čuvaju relaciju i sa majkom - ne napuštanje majke, dodaje.
Konflikti su za njih polje na kojem ništa nije njihova odgovornost, a pasivna agresija je često oruđe. Partnerka je pretnja često odnosu sa majkom, naglasila je.
Psihološkinja Sara Ivanović naglašava da su veze sa ovakvim muškarcima izuzetno iscrpljujuće.
- Najčešće su relacije sa takvim partnerima vrlo iscrpljujuće i u njih se upuštaju žene sa dosta nesigurnosti kojima je potrebno da nešto potvrde kroz tu relaciju, kaže Sara.
Put ka zrelosti: Da li je "odrastanje" moguće?
Dobra vest je da "muškarac-dete" može postati emocionalno zreo, ali taj proces zahteva snažnu motivaciju i, u većini slučajeva, psihoterapiju.
- Može, psihoterapijom uz koju mora postojati motivacija! - potvrđuje Sara.
Često se dešava da ovakvi muškarci razviju narcisoidne karakteristike, što ih čini teško motivisanim za promenu. Nisu naročito motivisani jer mogu potencijalno razvijati i narcisoidne karaktike pa su teško motivisani, uvek imaju nekog ko ih prihvata, majka - ne greše, nisu odgovorni itd. Proces promene uključuje samospoznaju, postavljanje granica sa roditeljima, razvoj emocionalne pismenosti (prepoznavanje i izražavanje osećanja) i preuzimanje odgovornosti.
- Promena zahteva samospoznaju pre svega, postavljanje granica sa roditeljima, emocionalnu pismenost - prepoznavanje i izražavanje osećanja!, preuzimanje odgovornosti bez potrebe da se okrivi drugi…, kaže Sara.
Okidač za promenu je najčešće neka vrsta bola - gubitak partnerke, ili, u nekim slučajevima, čak i gubitak majke. Međutim, Ivanović upozorava da se kod gubitka majke može desiti i njena dodatna idealizacija, što otežava proces "odrastanja". Signal za partnerke je jasan:
- Ne suprotstavlja se majci kad partnerka pati, očekuje da mu partnerka sve oprosti, bez odgovornosti, izbegava konflikt ili je dete u svađi - moze biti i impulsivnih reakcija i naravno ocekivanje da ce partnerka oprostiti.
Važno je da partnerka tada ne pokušava da "leči" partnera, već da zaštiti sebe, čak i po cenu odlaska iz veze.
- Prostor za promenh ima ukoliko "odraste", krene na terapiju i prepozna problem, zaključuje.
"Sin nije partner"
Za kraj, psihološkinja Sara Ivanović apeluje na društvo i majke da razumeju ključnu poruku:
- Majke treba da razumeju da je sin sin, ne partner. Da dete ne preuzima njihove potrebe nego spoznaje svoje kroz odrastanje. Nisu tu da budu njima emocionalna podrška nego da roditelji uče dete na koji način će da se izbori sa emocijama.
Očevi treba da budu prisutni kao model. I, što je jako važno, treba da promenimo kulturu muške emocionalnosti - osećanja nisu slabost!
- Ne treba slaviti "mamine sinove" nego insistirati na građenju autonomije, dodaje.
Samo tako možemo izgraditi generacije muškaraca sposobnih za zdrave, ispunjene odnose i istinsku partnersku ravnopravnost.
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Porazno: 20 odsto mladih ispunjava kriterijum za jedan mentalni poremećaj
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.