• 2

Roza Parks - krojačica koja je promenila istoriju ljudskih prava: "Bila sam umorna od popuštanja"

Afroamerikanka je odbila da ustupi mesto “belom” putniku u autobusu, zbog čega je bila privedena; godinu dana kasnije Vrhovni sud SAD doneo je presudu posle koje više ništa nije bilo isto

  • 2
Rosa Louise Parks

Foto: Alpha Historica / Alamy / Alamy / Profimedia

Prvi dan decembra 1955. ostaće upamćen u istoriji borbe za ljudska prava zbog poteza afroameričke krojačice Roze Parks (1913 - 2005) koja je svojim sunarodnicima promenila život.

Ova Afroamerikanka odbila je da ustupi mesto “belom” putniku u autobusu u Montgomeriju u Alabami, zbog čega su vođe lokalne tamnopute zajednice organizovale bojkot. U narednih godinu dana platila je cenu ovog poteza - ostala je bez posla, ali je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država (SAD) ocenio da je segregacija u autobusima - neustavna.

Dva sveta

Rođena je kao Roza Luiz Mekoli 4. februara 1913. u Taskigiju. Kao 11-godišnja devojčica preselila se u Montgomeri, gde se školovala. S obzirom na to da su joj roditelji bili razvedeni, sva briga oko bake i majke pala je na njena pleća. Sa nepunih 16 godina brinula je o teškoj bolesnoj baki, a potom i o majci.

U autobus nije ušla kao devojčica. Afroamerikancima je bilo zabranjeno da koriste javni prevoz.

- Morala sam da gledam autobus kako prolazi svaki dan. Ali to je za mene bio način života; nismo imali drugog izbora nego da prihvatimo nešto što je uobičajeno. Autobus je bio jedna od prvih stvari kad sam spoznala da postoje dva sveta, svet belaca i svet Afroamerikanaca - govorila je Roza.

Imala je svega 19 godina kada se udala za deceniju starijeg Rejmonda Parksa, dugogodišnjeg člana Nacionalnog udruženja za unapređenje osoba drugačije boje kože (NAACP). Suprug ju je ohrabrivao da stekne diplomu, što je i učinila godinu dana pošto je sa njim razmenila bračne zavete.

Živeli su u gradu u kom je carovala segregacija; Afroamerikanci su mogli da pohađaju lošije škole, da piju vodu iz određenih fontana i da pozamljuju knjige samo iz takozvanih crnih biblioteka. Ovo su bila samo neka od ograničenja koja su Afroamerikanci morali da poštuju.

Roza se nije mirila sa tim. Tako je 1943. odlučila da postane sekretarica NAACP-a i započela blisku saradnju sa predsednikom ogranka ove organizacije Edgarom Danijelom Niksonom. Njen suprug bio je stirktno protiv Rozinog angažmana, jer je strahovao za njenu bezbednost.

S druge strane, Roza je svim srcem podržala napore Edgara Niksona da Afroamerikanci dobiju pravo na glasanje.

Dan koji je promenio sve

Posle dugog radnog dana u robnoj kući, tog 1. decembra 1955. Roza se vraćala kući. Afroamerikanci koji su živeli u Montgomeriju izbegavali su vožnju autobusom, jer su segregaciju smatrali ponižavajućom. Naime, prednji deo autobusa bio je rezervisan za belce, a sedišta u drugom delu za Afroamerikance. Ali, vozači autobusa su mogli da traže od putnika u drugom delu autobusa da ustupe mesto belcima ukoliko oni ne bi imali mesta da sednu.

U jednom trenutku u autobus je ušao belac, a sva mesta predviđena za njih bila su zauzeta. Vozač je rekao putnicima koji su zauzeli sedišta u drugom delu autobusa da ustanu. Troje Afroamerikanaca ga je poslušalo. Roza Parks je prkosno ostala da sedi na svom mestu.

- Ljudi uvek kažu da nisam odustala od svog mesta zato što sam bila umorna - napisala je Parksova u svojoj biografiji.

- Ali, to nije istina. Nisam bila fizički umorna. Bila sam umorna od popuštanja.

Kako vozač nije hteo da krene, tako su dvojica policajaca prišla autobusu i privela Rozu.

Imala je pravo na jedan telefonski poziv. Pozvala je supruga, ali se glas o njenom hapšenju brzo proširio i Edgar Nikson je bio prisutan kad je Roza te večeri puštena da se brani sa slobode uz prethodno položenu kauciju.

Na dan suđenja, 5. decembra, Afroamerikanci koji su živeli u Montgomeriju bojkotovali su prevoz autobusom. Roza Parks je proglašena krivom za kršenje segregacije i osuđena i na uslovnu i novčanu kaznu. U međuvremenu, učešće Afroamerikanaca u bojkotu bilo je mnogo veće nego što se moglo i pretpostaviti - bojkotovali su javni prevoz 381 dan.

Kako su žalbe i tužbe prolazile kroz sudove i na kraju stigle do Vrhovnog suda SAD, o čemu je pisala i tamošnja i međunarodna štampa, gotovo godinu dana kasnije, 13. novembra 1956. doneta je presuda da je autobuska segregacija neustavna. Bojkot je završen 20. decembra, dan pošto je pismeni nalog suda pristigao u Montgomeri.

Roza Parks, koja je u međuvremenu izgubila posao i živela u konstantnoj strepnji duže od godinu dana, postala je poznata kao “majka pokreta za građanska prava”.

Ispraćaj uz bele balone

Zajedno sa suprugom i majkom preselila se u Detroit, gde je živeo njen brat Silvester. Zaposlila se kao administrativna pomoćnica u kancelariji kongresmena Džona Konjersa mlađeg, gde je 1988. dočekala i penziju. Godinu dana ranije bila je jedan od suosnivača Instituta za samozapošljavanje Roze i Rejmonda Parksa, u znak sećanja na supruga koji je preminuo od karcinoma 1977.

Po odlasku u penziju putovala je da pruži podršku događajima i akcijama u oblasti građanskih prava. Takođe, napisala je autobiografiju “Roza Parks: Moja priča”.

Preminula je u svom domu u Detroitu 24. oktobra 2005. Godinu dana ranije dijagnostikovana joj je demencija.

Kovčeg sa njenim telom bio je položen na odru u crkvi u Montgomeriju, a uveče je prebačen u Vašington autobusom sličnom onom u kom je Roza Parks odbila da ustupi mesto čoveku svetlije puti. I u Montgomeriju i u Vašingtonu održane su komemoracije, a sam pogreb trajao je duže od sedam sati.

Ostalo je upamćeno da su Rozu Parks na njeno poslednje putovanje ispratile na hiljade ljudi sa belim balonima u rukama. Ovu hrabru i ponosnu ženu, beskompromisnog borca za ljudska prava, magazin "Time" svrstao je u najuticajnije ličnosti 20. veka.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Najnovije iz rubrike Ona

Komentari

  • Seka Pariz

    24. oktobar 2022. | 21:39

    U Parizu postoji vozna stanica sa njenim imenom. Danas sam saznala ko je Roza Parks, imala je hrabrosti da se suprostavi nepravdi.. Bravo za Rozu👏👏

    Podelite komentar

  • BASA

    24. oktobar 2022. | 20:40

    Večna joj Slava !

    Podelite komentar