• 1

5 najokrutnijih žena u istoriji: Jednu su zvali Krvava, druga je stvorila Špansku inkviziciju

Žene čija je vladavina obeležena tiranijom, despotizmom i sociopatijom

  • 1
Najokrutnije žene na svetu

Foto: Wikimedia

Od rođenja civilizacije do današnjeg vremena, okrutnost je oduvek bila element ljudskog društva, bar istoriji ne nedostaje surovosti. Međutim, kada neko pomisli na mučenje i masovna ubistva, često pomisli na rat, za koji je uvek prva asocijacija odgovornost muškaraca na vlasti koje su dovele do toga. Pa iako je to neosporno slučaj u većini slučajeva, postoje i takvi izuzeci u kojima su žene odgovorne za krvoločno divljaštvo  koje je toliko strašno da je teško poverovati u takva zlodela.

Prema pisanju portala "The Collector", sledeće "dame" su bile najhladnokrvnije, nemilosrdnije i najokrutnije žena u istoriji, koje su takođe bile na pozicijama autoritativne moći i vlasti.

1. Ledi Eržebet Batori: Jedna od najpoznatijih serijskih ubica na svetu

Rođena 1560. godine na porodičnom imanju u Kraljevskoj Mađarskoj, Elizabeta Batori bila je plemićke krvi. Nećaka Stefana Batorija, vojvode i kasnije princa Transilvanije, velikog vojvode Litvanije i kralja Poljske, rođena je kao plemkinjai bila je privilegovana obrazovanjem, bogatstvom i visokim društvenim rangom.

Morbidno i bizarno ponašanje upoznala je, ne svojom krivicom, još u detinjstvu. Ona je, naime, još kao dete, imala je izvesne napade koji su najverovatnije bili izazvani epilepsijom, a lečenje takvih epizoda uključivalo je hranjenje pacijenta krvlju i delovima lobanje osobe koja nije imala takvu bolest.

Pa iako nema čvrstih dokaza za to, legenda kaže da je ju je sopstvena porodica tokom detinjstva upoznala sa nasiljem i okrutnošću. Bila je svedok brutalnih kazni i pogubljenja koje su sprovodili oficiri njenog oca i bila je pod uticajem članova porodice koji su bili uključeni u satanizam i vradžbine.

Između 10. i 12. godine (izvori su nejasni), Elizabeta je bila verena za grofa Ferenca Nadasdija. Par se venčao 8. maja 1575. godine, kada je ona imala svega 15, a on 19 godina. Ona je, međutim, sa već 13 godina, rodila ćerku sa nekim seljaninom, a njeno dete je predato lokalnoj seljanki kojoj je porodica Batori verovala, kako bi zataškali tu aferu.

Elizabetin  muž je veći deo svog vremena provodio daleko od kuće boreći se protiv Osmanlija, ostavljajući Elizabetu da vodi imanje. Njen sadizam je postajao sve izraženiji kako je vreme odmicalo. Nakon smrti muža 1601. godine, njeni opaki zločini su eskalirali, a većina žrtava bile su devojčice između 10 i 14 godina, najčešće ćerke manjeg plemstva koje su svoje ćerke slale na Batorijev dvor da nauče bonton. Neki izvori čak tvrde da se bavila i kanibalizmom.

Batorijeva je na kraju uhapšena 1610. godine i nakon suđenja 1611, sa više od 300 iskaza svedoka i brojnih svedočenja, osuđujuća presuda je bila izvesna. Tokom procesa saslušana je i njena sluškinja koja tvrdi da je videla dokaze u Elizabetinim privatnim knjigama da je žrtava bilo 650. Za ovaj zločin odgovarali su svi njeni saučesnici koji su pogubljeni, a Elizabet Batori je zatvorena tako što je zazidana sobu sa otvorima za vazduh i isporuku hrane. Nekoliko godina kasnije pronađena je mrtva.

2. Irma Grese: Najokrutnija žena nacističke Nemačke

Greseova je rođena 7. oktobra 1923. u porodici Berte i Alfreda Grezea. Kada je imala 13 godina, njena majka se ubila nakon što je otkrila neverstvo svog muža, tako što je popila hlorovodoničnu kiselinu. Tokom kasnijeg Irminog suđenja, njena sestra Helen je svedočila da se nakon tog događaja Irma nikada nije mešala u tuče u školi i da je uvek bežala kada je postojala opasnost.

Zato što je, najverovatnije, bila žrtva maltretiranja, Irma je napustila školu sa 14 godina i zaposlila na farmi i u radnji pre nego što je otišla na studije za medicinsku sestru u SS rekonvalescentnoj bolnici. Baš tu je po prvi put bila izložena brutalnosti u vidu groteskno agonizirajućih eksperimenata na pacijentima.

Godine 1942. je zaposlena kao čuvar u Ravensbriku, logoru koji je bio namenjen isključivo za zatvorenice, a već sledeće godine je prebačena u Aušvic, gde je dospela u čin višeg SS supervizora, što je drugi najviši čin koji može da se postigne za žene pripadnice SS-a. Ovaj čin joj je davao gotovo neograničenu slobodu da ekstremno zlostavlja zatvorenike.

Pre premeštanja, međutim, posetila je oca, koji je duboko mrzeo sve što je u vezi sa nacizmom, i to u svojoj SS uniformi u pokušaju da ga isprovocira. A nakon žestoke svađe, otac ju je pretukao i rekao joj da se više nikada ne vraća, što je Irmu duboko pogodilo, a njena mržnja prema ocu podstakla je njenu okrutnu narav.

U Aušvicu, Greseova je bila zadužena za čak 30.000 žena zatvorenica. Svi izveštaji preživelih pominju njene sadističke alatke kao što su njen bič, pištolj i teške čizme. Svakodnevno je tukla zatvorenice sa bičem preko grudi, a pletena žica koja je bila pričvršćena na kraju tog biča je dovela do toga da se mnoge od tih žena inficiraju. Njih bi kasnije operisali bez anestezije, a Greseova je prisustvovao ovim operacijama, uživajući u radosti zbog bola koje su žrtve doživljavale. Čak je znala da koristi i dva policijska psa kojima bi naredila da napadnu žrtve, a drugi izveštaji navode kako je vezivala noge zatvorenicima koji su pred porođajem.

Gizela Perl, zatvorenik-lekar, ispričala je kako su ove epizode ​​podstakle Greseovo da se seksualno uzbudi. Navodi se da je imala aferu sa zloglasnim Jozefom Mengeleom i da je aktivno učestvovala u procesima selekcije sa njim oko toga ko će da živi, a ko da umre.

Kako su Sovjeti napredovali u oslobađanju, tako je Greseova u januaru 1945. prebačena u Ravensbrik, a potom u Bergen-Belzen. Kako se Trećem Rajhu bližio kraj, njena okrutnost se povećavala u učestalosti i intenzitetu. Poraz za Nemačku je, međutim, bio neizbežan, a Greseova je uhapšena nakon britanskog oslobođenja Bergen-Belsena. Osuđena je na smrt vešanjem, 13. decembra 1945 pred britanskim vojnim sudom.

Nije se pokajala ni na samom kraju. Imala je svega 22 godine i bila je najmlađi nacistički ratni zločinac koji je obešen, a danas se smatra jednom od od najokrutnijih žena svih vremena.

3. Vu Zetian: Najokrutnija žena drevne Kine

Vu Zetian, takođe poznata kao Vu Zhao ili Vu Hou, bila je de fakto vladar Kine od 665. do 705. godine, vladajući prvo preko drugih, a zatim i prema sopstvenom pravu. Rođena u relativno bogatoj porodici, imala je izuzetno napredne roditelje, a kako je u to vreme bilo neuobičajeno da se žene dovoljno vrednuju da bi se i one obrazovale, Vuin otac se pobrinuo da njegova ćerka dobije temeljno obrazovanje. Ona je tako postala izuzetno dobro upućena u širok spektar tema, uključujući pisanje, muziku, književnost i, za njenu budućnost najvažnije, politiku i vladine poslove.

U dobi od 14 godina, Vu je pozvana u carsku palatu da postane konkubina cara Taizonga. Iako nije bila njegova omiljena konkubina, Vu je uspela da dobije značajno poštovanje od cara, pa je tako jedna od njenih dužnosti bila je sređuje njegove odaje, što joj je omogućilo da se upusti u dijalog sa njih. To je bila retka čast za bilo koju konkubinu.

Vu Zetian nije rodila nijedno dete caru Taizongu, pa je nakon njegove smrti, kao što je to bio običaj za sve konkubine bez dece, poslata u monaški red da proži ostatak svoj život kao budističke monahinje. Zetianovu je, međutim, novopomazani car Li Zhi, najmlađi sin pokojnog cara Taizonga vratio na carski dvor da bude njegova konkubina, što i nije bilo iznenađenje jer su njih dvoje imali aferu dok je predhodni car još bio živ.

Tada su počele spletke i zavere. Naime, careva omiljena supruga, Sjao, bila je omražena od strane carice Vang, koja je iskoristila prisutnost konkubine Zetian da napreduje na listi "poželjnih" ne bi li izgurala konkurenciju. Međutim, nije računala na to da će konkubina da postane careva miljenica, rodivši mu sina Li Honga 652. Iz ljubomore, Sjao i Vang su se udružile i već 654. navodno udavile Vuinu ćerku ubrzo nakon porođaja.

Iako je Vu optužila caricu za ubistvo, najpopularnija teorija je da je zapravo zadavila sopstvenu ćerku. Ubrzo nakon tog događaja, car je degradirao Vanga i Sjaoa, zatvorivši ih, i unapredio Vu u caricu. Kada se car kasnije premišljao da li da ih oslobodi, Vu je dala da se brzopotezno pogube, plašeći se o odmazde. 

Po stupanju na tron, Vu Zetian je počela da napada zvaničnike koji su se protivili njenom dolasku na vlast. Mnogi su uhapšeni i zatvoreni, prognani, prisiljeni da izvrše samoubistvo ili pogubljeni. Godine 664. optužila je nekoliko službenika za vradžbine i naredila njihovo pogubljenje, a njihove porodice su postale robovi u carskoj palati. U drugom incidentu, otrovala je sopstvenu nećaku, optužila druge dvoje za tu smrt i pogubila ih.

U godinama koje su usledile, kako je carevo zdravlje počelo da se narušava, krvoločna carica je dobijala sve više moći, proterivajući, pogubljujući i trujući bliske odnose za koje je smatrala da ugrožavaju njen položaj. Nakon careve smrti, Vu je zapravo bila de facto vladar, sprovodeći svoju volju nad podanicima i carstvom.

Tokom svoje vladavine, koristila je razrađenu špijunsku mrežu da označi potencijalne pretnje za eliminaciju, a one koje je obeležila pogubila bi  njena tajna policija. Ova praksa je dostigla vrhunac 684. godine kada je masakrirano čak 12 grana carske porodice.

Uprkos svojoj krvavoj vladavini, Vu Zetian je takođe zapamćena po njenoj efikasnoj administraciji i popularnosti među siromašnijim slojevima zbog njenih „dela milosti“, koji su bili edikti koji su pomogli da se zadovolje potrebe nižih klasa. Uprkos tome, njeno mesto u istoriji kao jedne od najokrutnijih žena na svetu je neosporno.

4. Meri Prva od Engleske: Prva engleska kraljica, Krvava Meri

Meri I je u istoriji mogla da ostane upamćena kao prva žena koja je ikada bila kraljica Engleske, ali je umesto toga uglavnom zapamćena kao "Krvava Meri" (Bloody Mary) – ime koje je stekla zbog svog čvrstog i nasilnog protivljenja reformaciji. Tokom težnje da povrati katoličku veru u Englesku ova vladarka je sprovodila metode koje su bile neverovatno brutalne, a koje je koristila da učvrsti svoje mesto na listi jedne od najokrutnijih žena u istoriji.

Rođena 18. februara 1516. godine, Marija Tjudor je bila jedino dete Henrija VIII i Katarine Aragonske koje je preživelo do odraslog doba. Iako su mnogi političari izabrali ledi Džejn Grej da nasledi kralja Edvarda VI, koji je umro u 16. godini, Marija Tjudor je nametnula svoje pravo na presto i dok je ledi Džejn čekala krunisanje, Meri je okupila vojsku u Istočnoj Engleskoj i odrubila joj glavu.

Krunisanje Marije I bilo je propraćeno sa mnogo slavlja i fanfara, zbog čega nije dovodila u pitanje da će dobiti punu podršku za svoju nameru da obnovi katoličanstvo. Međutim, njena objava o nameri da se uda za princa Filipa od Španije izazvala je talas panike širom nacije, jer su se protestanti plašili da će Engleska biti vraćena pod katolicizam, a lord kancelar Gardiner i Donji dom strahovali su od tog braka jer bi takva situacvija dovelo do oslanjanja Engleske na španske Habzburgovce.

Ubrzo je izbila i pobuna, a pokušaj puča je ugušen tako što je Marija izdala naredbu da se pogube svi zaverenici. Uprkos obećanjima mesec dana nakon njenog stupanja na tron da neće težiti prisilno preobraćanje protestanata, Marija I je zatvorila vodeće protestantske crkvene vernike dok je ona nastojala da ponovo potvrdi papsku jurisdikciju nad Engleskom,

Kada je dogovor sa Rimom uspeo, vraćena su tzv. "jeresna dela", što je crkvi omogućilo da proglašava i spaljiuje jeretike. Ovo je izazvalo talas straha kroz Englesku, a oko 800 protestantskih plemića je odmah pobeglo iz zemlje. Već u februaru 1555. počela su pogubljenja. Protestantski nadbiskup Tomas Krenmer bio je primoran da posmatra spaljivanje biskupa Nikolasa Ridlija i Hjua Latimera na lomači. Kranmer se pokajao za svoju protestantsku veru i po zakonu je trebalo da bude oslobođen kao pokajnik, ali Meri je odbila da prihvati njegov oprost i spalila ga je na lomači.

Izvori su različiti, ali smatra se da je po nalogu Krvave Meri pogubljeno skoro 300 ljudi, većinom spaljivanjem na lomačama, samo zato što su bili protestantstva. Njena vladavina je bila relativno kratka, trajala je oko od pet godina. Umrla je 1558. najverovatnije od raka jajnika, a nasledila ju je Elizabeta I.

5. Izabela od Kastilje: Žena koja je pokrenula Špansku inkviziciju

Kada je Izabela rođena, 22. aprila 1451. godine, postojale su veoma male šanse da će ona ikada i postati monarh Kastilje, pošto je bila daleko od direktne kraljevske loze. Rat, politika i podmetanja su se, međutim, umešali, Kraljevina Španija je bila mnogo u nemirima, patila od građanskih ratova i izdajničkih podmetanja.

Da bi se ugušila jedna od tih pobuna, Izabela je obećana da postane žena jednom običnom puku, izvesnom Pedru Gironu Akunji Pačeku. Užasnuta što je primorana da se uda za nekoga toliko ispod njenog položaja, Izabela se okrenula molitvama za neku vrstu spasa, a kada je Pačeko pošao da je dočeka i oženi, iznenada se razboleo i umro. Ovaj izuzetna konicidencija, međutim, učvrstila je Izabelinu veru.

Usledila je druga ponuda - brak sa Ferdinandom, naslednikom prestola Kastilje i Aragona, što je ujedno učvrstilo je njenu buduću moć, posle čije smrti je došla na presto. Žoana la Beltraneha, koja je bila kraljica Portugala, međutim, takođe je imala pravo na presto i ubrzo je izbio rat između pristalica Izabele i pristalica Žoane. Nakon četiri godine borbi, potpisan je sporazum iz Alvokara, a Izabela je priznata kao kraljica Kastilje, a njena surovost je dostigla vrhunuac u ophođenju prema nehrišćanima.

Jevreji i muslimani su uglavnom bili žrtve njenog etničkog čišćenja, a njene akcije u tom pogledu dovele su do formiranja španske inkvizicije, poznate po izuzetnoj brutalnosti i mučenju nekatolika. Još za života kralja Izabela je sa Ferdinandom ratovala  protiv Kraljevine Granade, poslednjeg muslimanskog kraljevstva u Španiji i poslednjeg komada teritorije koji je pao u španskoj rekonkvisti.

Dok su jedni ovu borbu videli kao "oslobođenje Španije", za mnoge druge to je bio otvoreni genocid. U vreme kada je Granada pripojena, 100.000 muslimana je bilo mrtvo ili porobljeno.

Za mnoge, Izabela predstavlja heroinu Rekonkviste i ikonu španskog patriotizma, ali za druge, ona predstavlja brutalnog tlačitelja koji je sproveo genocid.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Najnovije iz rubrike Ona

Komentari

  • Lili

    5. decembar 2022. | 23:18

    Samo jedan interesantan podatak - Izabela i Ferdinand, vladari Kastilje i Aragona tj dela Španije, bili su vladari koji su poslali Kolumba na put do Indije tokom koga je on otkrio Ameriku... Takođe, bili su roditelji majke Krvave Meri.

    Podelite komentar