• 0

Vreme čitanja: oko 4 min.

Italijanska glumica Đulijeta Masina: Žena koja je sa Federikom Felinijem iznedrila novi oblik filmskog izraza

Vreme čitanja: oko 4 min.

U svetu filma ostala je najpoznatija po ulogama Gelsomine u "La Stradi" i Kabirije u "Noći Kabirije"

  • 0

Ona je bila vrhunska italijanska filmska glumica, začetnica filmskog talasa neorealizam, sa svojim suprugom, čuvenim režiserom Federikom Felinijem.

Đulija Ana, poznata kao Đulijeta Masina, u svetu filma ostala je najpoznatija po ulogama Gelsomine u "La Stradi" (1954) i Kabirije u "Noći Kabirije" (1957), od kojih su oba osvojila Oskara za najbolji film na stranom jeziku i opisani su kao „inspirisani“ Masininom „humanošću", dok je drugi Đulijeti doneo nagradu Kanskog filmskog festivala za najbolju žensku ulogu.

Veliki filmski karnevalski par, italijanski maestro Felini i glumica Masina, iznedrili su novi oblik filmskog izraza koji je mešao zemaljski realizam sa ekstravagantnim letovima nadrealističke mašte. Stil koji će postati poznat kao "Fellinieskue" obeležiće buduće stvaranje filmova čak i na našim prostorima, a ova dva remek-dela zauvek će dokumentovati razvoj kreativnog i ličnog odnosa između dva neverovatna umetnika, čija je zaostavština zauvek isprepletena.

Kako prenosi "Vikipedija", Istoričar kinematografije Peter Bondanela opisao je Masinin rad kao „majstorski“ i „nezaboravan“, dok ju je Čarli Čaplin, sa čijim se Masinina dela najčešće porede, nazvao „glumicom koja ga je najviše ganula“.

Jedinstven talenat od malih nogu

Đulija Ana Masina bila je najstarija od četvoro dece. Rođena je 22. februara 1921. godine, u San Đorđo di Pijanu, blizu Bolonje. Njen otac je bio violinista, a majka učiteljica.

Kada je imala četiri godine, ujak ju je odveo da upozna italijanskog dramskog pisca Luiđija Pirandela, koji je kasnije trebalo da dobije Nobelovu nagradu za književnost. Nekoliko godina kasnije, kada je ujak umro, njegova udovica, Masinina tetka, pitala je Đulijine roditelje da li bi joj dozvolili da dođe u Rim da ostane kod nje. Složili su se, najvećim delom zato što su verovali da će u Rimu Masina imati više uspeha u umetnosti za koju je već pokazivala jedinstven talenat.

Masina je pohađala školu u uršulinskom manastiru i paralelno išla na časove glasa, klavira i plesa. Njena prva glumačka iskustva desila su se tokom Drugog svetskog rata kao deo pozorišne sekcije rimske "Gruppi Universitari Fascisti", umetničke organizacije koju sponzoriše država, ali koju vode studenti univerziteta.

Diplomirala je književnost na Univerzitetu Sapienza u Rimu. Našla je posao kao glasovna glumica na radiju tokom rata, što joj je donelo više novca i pažnje od scenske glume. Kao radio-umetnik Masina je upoznala tada radio-scenaristu Federika Felinija.

Venčali su se 1943. godine, a svega nekoliko meseci kasnije, Masina je imala pobačaj nakon što je pala niz stepenice. Već 1944. ponovo je ostala trudna i rodila 22. marta 1945. Pjerfederika, ali je dečak umro od encefalitisa 11 dana kasnije. Masina i Felini više nisu imali dece.

Vrtoglavi uspeh neorealizma

Vremenom, u saradnji sa mužem, Masina je prešla na filmsku glumu. Zapravo, polovinu njenih italijanskih filmova, uspešnijih projekata, napisao je ili režirao njen muž.

Giulietta Masina,  Federico Fellini Foto: colaimages / Alamy / Alamy / Profimedia

Debitovala je u nekreditovanoj ulozi u filmu "Paisa" (1946) Roberta Roselinija, čiji je koautor bio Felini, dok je njen prvi film sa ozbiljnom ulgom bio"Bez sažaljenja" Alberta Latuade ("Senza pieta", 1948), koji je bila adaptacija koju je napisao Felini.

Ono po čemu će svet da je upamti je gluma u filmu sa Entonijem Kvinom u Felinijevoj "La Stradi" (1954), filmu u kome je maestralno odigrala zlostavljanu marionetu Kvinovog putujućeg cirkusa. Drugi film koji je ostao neprevaziđen, a za koji je dobila nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Kanu, bio je Felinijev "Noći Kabirije" (1957) u kojem je glumila prostitutku koja podnosi životne tragedije i razočaranja sa nevinošću i otpornošću biblijskih razmera.

Oba filma su dobila Oskara za najbolji film na stranom jeziku. U recenziji "Njujork tajmsa" iz 1998. godine, čuvena filmska kritičarka i novinarka Janet Maslin napisala je da u Masininom nastupu ima više "gracioznosti i hrabrosti" od "svih blokbastera koji je Holivud izbacio".

Izabrala lični život ispred karijere

Masinina karijera krenula je nizvodno zbog neuspeha filma "The High Life" (1960) u režiji Žilijena Divivijea. Nakon toga, skoro se u potpunosti posvetila ličnom životu i braku.

Ipak, ponovo je radila sa Felinijem u "Juliet of the Spirits" (1965), koji je osvojio nagradu njujorških filmskih kritičara (1965) i Zlatni globus (1966) za najbolji film na stranom jeziku. Kritičari su tada pisali da je maesto Felini napravio "Juliet Of The Spirits" kao poklon svojoj ženi.

Njen prvi film na engleskom bio je "Ludica iz Šajoa" (1969), u kojem je glumila pored Ketrin Hepbern.

Posle skoro dve decenije, tokom kojih je sporadično radila samo na televiziji, Masina se pojavila u još jednom Felinijevom filmu "Đindžer i Fred" (1986), sa Marčelom Mastrojanijem, filmu u kojem glavne uloge tumače italijanske imitatore Freda Astera i Džindžer Rodžers koji se ponovo okupljaju za televizijski specijal.

Nakon toga je odbijala sve ponude jer se posvetila mužu i njegovom narušenom zdravlju. Njen poslednji film bio je "Dan za pamćenje Žan-Luja Bertučelija" sa punih 70 godina (1991).

Kasnih 1960-ih, Masina je takođe vodila popularnu radio-emisiju "Lettere aperte", u kojoj je razgovarala sa svojim slušaocima preko pisama koja su joj slali. Prepiske su na kraju objavljena u knjizi. Već od 1970-ih se često pojavljivala na televiziji, a imala je i dve posebno cenjene pozorišne predstave u kojima je igrala - Eleonora (1973) i Kamila (1976).

Ljubav do zadnjeg daha

Doajen ženske glume preminula je od raka pluća 23. marta 1994. u 73. godini, svega pet meseci nakon smrti njenog muža, 31. oktobra 1993. godine.

Za svoju sahranu tražila je da trubač Mauro Maur odsvira melodiju "La Strada" Nina Rote, dirljiv lajtmotiv iz njenog čuvenog filma.

Ona i Felini su zajedno sahranjeni na groblju u Riminiju u grobnici obeleženoj spomenikom u obliku pramca, delo vajara Arnalda Pomodora.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Ko je zapravo Vjera Mujović: Glumica za Ona.rs o predstavama i motivima za bavljenje glumom i naukom

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona