• 0

Vreme čitanja: oko 7 min.

Maskirajući se u muškarce, vladale su piratskim zasedama: U bliskom trenutku otkrile su tajnu jedna drugoj

Vreme čitanja: oko 7 min.

Zbog sramote roditelja, oblačile su se kao dečaci u detinjstvu, a životni put ih je spojio na istoj palubi "morskih pljačkaša". Skoro zaboravljeni životi Meri Rid i En Boni

  • 0
Meri Rid i En Boni Foto: Wikipedia/Geo. S. Harris and Sons/Allen & Ginter

Imena Meri Rid i En Boni danas tonu u zaborav, ali su imena u istoriji koja nose vrlo zanimljivu priču žena u "muškom svetu".

Priča ove dve ličnosti vraća nas čak u 18. vek i to, ni manje ni više, već na palubu gusarskih brodova.

Kao i u mnogim erama u istoriji, muškarci su imali značajne uloge i na dobroj i na lošoj strani, ali pod velom njihove reputacije nalazila se i pokoja žena. Čuveno "Zlatno doba piratstva" pamti razbojnike mora, koji su bili velika pretnja svakom mornaru, a naročito velikim brodovima.

Iako se smatralo da žene na brodu donose nesreću, Meri i En su se potajno ismevale tom verovanju, boreći se mačetama, pištoljima u muškim jaknama i pantalonama.

Ipak, njihovi životi su ih spojili na vrlo interesantan način.

Detinjstvo En Boni

Njen datum rođenja je nepoznat, veruje se da je rođena između 1670. i 1700. godine u Irskoj. Bila je ćerka sluškinje Meri Brenan i njenog poslodavca, advokata Vilijama Kormaka. Vilijamova žena se razbolela i premeštena je u dom svoje svekrve nekoliko kilometara dalje, kako bi imala stalnu negu. Dok je bila odsutna, on je započeo aferu sa Meri Brenan, koja je kao posledicu afere rodila ćerku En. Iako je En bila vanbračna, Vilijam ju je predstavio kao svoju zakonitu ćerku.

Vilijam se prvo preselio u London da bi pobegao od ženine porodice i počeo je da oblači En kao dečaka i da je zove "Endi". Kada je njegova zvanična supruga otkrila da je Vilijam uzeo vanbračnu ćerku i da odgaja dete da bude advokatski službenik, oblačeći  je pritom kao dečaka, prekinula je svaki pokušaj da stupi u kontakt sa njim. Sa En i njenom majkom Meri preseljava se u tadašnju Provinciju Karoline. U početku je porodica imala težak početak u novom domu. Vilijam nije uspeo da se proslavi kao advokat, ali njegovo poznavanje zakona i sposobnost kupovine i prodaje robe ubrzo su finansirali gradsku kuću. Enina majka je iznenada preminula, dok je En bila mala.

Zabeleženo je da je En smatrana za pravu lepoticu, ali je imala vatrenu narav. O tome svedoči kada je nožem ubola jednu sluškinju. Udala se za siromašnog mornara i nekadašnjeg pirata, kratke karijere, po imenu Džejms Boni. Džejms se nadao da će osvojiti imanje svog svekra, ali se njen otac, nezadovaljan izborom ćerke, odrekao En i izbacio je iz kuće.

Postoji priča da je zbog toga zapalila plantažu svog oca u znak odmazde. Međutim, poznato je da su se negde između 1714. i 1718. ona i Džejms Boni preselili u Nasau, na ostrvu Nju Providens, poznatom kao utočište engleskih gusara. Po dolasku guvernera Vudsa Rodžersa u leto 1718, Džejms Boni je postao doušnik za guvernera, te je mnoge gusare odao. Međutim, ovaj posao se nikako nije dopadao En.

Dok je bila na Bahamima, En je počela da se druži sa piratima u gostionicama, gde je među ostalima upoznala i čuvenog Džona Rekama. Zaljubljeni jedno u drugo, En je shvatila da je njihova ljubav vrlo rizična, zbog posla njenog supruga i posla njenog ljubavnika. Rekem pronalazi rešenje, te odlazi lično do supruga lepe En i nudi mu novac da se razvede od nje. Besan na "bezobrazluk" ovog gusara, odbija ponudu uz pretnje.

Međutim, slobodnjaku poput Džeka Rekema ovo nije nimalo smetalo. En i Džek su jedne večeri zajedno pobegli sa ostrva, a ona postaje član njegove posade. Na brodu se prerušavala u muškarca, a samo je Džek znao šta se krije iza maske neustrašivog pirata. Međutim, ta maska nije mogla da sakrije njenu trunoću. Usputna stanica za porođaj bila je Kuba, gde su dobili sina. Zatim, ponovo uskače sa svojim dragim na brod i nastavlja gusarski život. Od bivšeg supruga se razvela, a na sredini mora, udala se za Rekema.

Detinjstvo Meri Rid

Vrlo slično detinjstvo imla je i Meri Rid. Njena majka se udala za mornara, sa kojim je dobila sina. Sreću porodic odneli su talasi u kojima se udavio njen suprug. Njegova majka je tada počela da šalje finansijsku podršku za dečaka svog preminulog sina. Međutim, Merina majka ubrzo je ponovo zatrudnela. Skrivajući drugu trudnoću, ostaje bez sina. Kada se porodila, na svet je dovela devojčicu Meri. Da bi sakrila sramotu, njena majka je mladu Meri predstavljala kao svoje prvo i jedino dete, dečaka, da bi uredno i dalje dobijala podršku od dečakove bake.

Baka je prevarena, a od njenih para živele su vrlo fino. Sa 13 godina, obučena kao dečak, Meri je počela da radi kao "potrčko" u restoranima i kafanama, a potom je pronašla posao na brodu. Kasnije se pridružila britanskoj vojsci i posadi britanskog ratnika. Napustila je sve to i preselila se u Belgiju, gde je nosila oružje u pešadijskom puku kao kadetkinja i hrabro služila, ali nije mogla da napreduje. Meri je prešla u konjički puk, i dalje prerušena kao muško. Kroz kroz bitku se nosila kao hrabri muškarac, ali se zaljubila u flamanskog vojnika.

Kada su se venčali, iskoristila je njihov vojni nalog i poklone zaintrigirane braće po oružju da kupi gostionicu pod nazivom "Tri potkovice" u blizini zamka Breda u Holandiji.

Nakon rane smrti njenog supruga, Meri je nastavila da se oblači kao muško i služi vojni rok u Holandiji. Uz mir, nije bilo prostora za napredovanje, pa je dala otkaz i ukrcala se na brod koji je išao za Zapadnu Indiju. Na brod na koji se ona ukrcala, bio je napadnut od strane gusarskog broda. To što je bila prerušena u Britanca, pomoglo joj je, jer su je britanski članovi gusarske posade primili, kada se ponudila dobrovoljno da postane njihov član.

Godine 1720. pridružila se gusaru Džonu "Kaliko Džeku" Rekamu i njegovoj saputnici, En Boni, koji su oboje verovali da je Meri muškarac.

Rame uz rame su se borile, ne znajući da imaju više sličnosti nego što misle

Borile su se zajedno, a Meri je ubrzo zadobila poverenje Rekema, barem u borbama. Međutim, En je počela da se zbližava sa Meri.

En je ubrzo otkrila Meri da je žena i da je veoma privlači; Meri je šokirana, ali i srećna otkrila En da je i ona žena. Da bi ublažila ljubomoru svog supruga Rekema, koji je sumnjao da postoji afra između njih, Eni mu je rekla da je Meri žena.

Žrtva ovog opasnog dvojca, koji je osvajao mora, Doroti Tomas, ostavila je opis Meri i Eni:

"Nosile su muške jakne, duge pantalone i marame vezane oko glave. Obe su imale mačetu i pištolj u rukama i psovale su i terale muškarce da me ubiju".

Tomas je takođe zabeležila da je ona znala da su to žene, "po veličini njihovih grudi".

Hapšenje, lažna trudnoća i smrt

Oktobra 1720. godine, Rekem i njegova posada su napadnuti od strane broda kojim je upravljao Džonatan Barnet, po nalogu Nikolasa Louza, guvernera Jamajke. Većina pirata pružila je mali otpor, jer su mnogi od njih bili previše pijani da bi se borili.

Navodno, nakon što je rafal paljbe onesposobio piratski brod, posada je pobegla u sklonište, ostavljajući samo dve žene i još jednog čoveka da se bore sa ukrcavanjem neprijatelja. Meri je besna pucala i ubila jednog člana protivnikove posude, a ostale ranila.

Predali su se, a nakon hapšenja, presudili su celoj posadi vešanje. Kada je En Boni bilo suđenje na Jamajci, mnoga gospoda plantažera na Jamajci poznavala su njenog oca, zbog čega se pretpostavljalo da bi Boni mogla dobiti naklonost na svom suđenju.

I Meri i En su se "molile za svoje stomake", tražeći milost jer su govorile da su trudne, a sud im je odobrio odlaganje pogubljenja dok se ne porode.

Vrlo je verovatno da su u tom momentu izmislile trudnoću i jednom u životu iskoristile to što su žene.

Ipak, ispostavilo se da Meri jeste trudna. A, bez imalo milosti, preminula je u zatvoru, najverovatnije od groznice sa porođaja. Knjiga iz crkve na Jamajci navodi njenu sahranu datuma 28. aprila 1721. godine, piše "Wikipedia.org".

Ne postoji evidencija o Eninom oslobađanju, a to je podstaklo spekulacije o njenoj sudbini. Tvrdnje da je Eni oslobođena porodičnom intervencijom i da se preselila se u američke kolonij i da je umrla 1780-ih, malo je verovatno i izgleda da potiču iz ljubavnog romana. Registar sahranjivanja Španskog grada navodi sahranu "En Boni" 29. decembra 1733.

Španski grad je isti grad na Jamajci gde joj je suđeno 1720. godine.

Navode da se zna da nije preminla u zatvoru i da znaju da nije pogubljena. Gubi joj se svaki trag i time je njena smrt ostala pod velom istorije, kako navodi "Wikipedia.org".

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Sestre Marija i Marina Gobović o roditeljstvu i deci

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona