• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Beti i Mahtob su bile zarobljene u Iranu: Preživele užas dok nisu pobegle iz agonije od muža i oca Sajeda

Vreme čitanja: oko 5 min.

Ćerka je rešila i da napiše knjigu kao svedočanstvo onoga što su preživele

  • 0
Betty, Mahtob Foto: Willi Schneider / Shutterstock Editorial / Profimedia

Mnogo vremena nam treba da upoznamo nama blisku osobu ili prijatelja, da bismo mogli da kažemo da ga zaista poznajemo. Ponekad se iznenadimo koliko i dečka, muža ili partnera uopšte i ne poznajemo onako dobro kako smo mislili.

Beti Mahmudi je upoznala muža Sajeda Mahmudija koji je došao iz Irana da studira medicinu u Americi, tu se zaposlio i ostao. U uvek skladnom braku do tada, oni nisu imali razmirica. Odgajali su ćerku Mahtob i živeli srećnim životom.

A onda je Sajed dobio otkaz u bolnici u kojoj je radio, sve zbog kolega koje zadirkuju ljude sa Bliskog istoka. U tom trenutku njemu je počela da se javlja želja da ode u domovinu i vidi porodicu koju nije video oko 20 godina, otkad je stigao u obećanu zemlju. Zanimljivo, on ženi nije poverio informaciju da je dobio otkaz, već je počeo da ubeđuje nju da krene sa ćerkom zajedno sa njim. Beti se u početku protivila jer je još uvek trajala islamske revolucije i nije htela da ugrožava ćerku boravkom u ratnoj zemlji. Međutim, Sajed joj je obećao da im se ništa neće dogoditi. Zakleo se na Kuranu. Nažalost, dogodilo im se.

Pristala je Beti da otputuju, po obećanju na dve nedelje. U toku tog perioda, 1984. godine, Sajedovo ponašanje se promenilo. Potpao je pod uticaj porodice koja ga je ubeđivala da treba svi da ostanu kod njih i da njihova tada četvorogodišnja ćerka treba da se prikloni Islamu.

Betty, Mahtob Foto:MGM / Entertainment Pictures / Profimedia

Kada je stigao trenutak povratka u Ameriku, u Mičigen, Sajed je saopštio Beti da se neće vraćati, da svi ostaju u Teheranu, da će njihova ćerka tu krenuti u školu i potom im oduzeo pasoše. On je prevario ženu i dete i od njih pretvorio zatvorenike. Četiri godine je trajao proces pokušavanja povratka kući, bez novca i papira. Pokušavala je Beti da pronađe osobe kojima bi mogla da veruje da im zaista žele pomoć.

Bilo je tu i maltretiranja, udaraca, poštovanja pravila da ženi ne sme ni pramen kose da se vidi, a kamoli boja kože. Čak joj je bilo ograničeno i kretanje po kući, a naravno sve telefonske linije su joj bile ukinute. Godinama su se borile i na kraju izborile, uz pomoć dobrih ljudi.

U jednom trenutku joj je dozvoljeno da ode do pijace po namirnice i tada joj se sreća osmehnula. Tu se sasvim slučajeno sprijateljila sa jednim Irancem u lokalnoj prodavničici koji joj je pomogao da stupi u kontakt sa ljudima koji će im pomoći da izađu iz pakla.

Betty, Mahtob Foto: MGM / Entertainment Pictures / Profimedia

Uspele su da pobegnu, putovale su kolima, kombijima, čak i na konjima preko opasnih prevoja, spavale u pećinama, bez gotovo hrana i vode i uspele su da dođu do američke ambasade u Turskoj, koja im je pomogla da se vrate kući, naravno bez muža i oca.

Tri decenije kasnije, Mahtob je rešila da napiše knjigu koja detaljno opisuje njihov "krvav" put izbavljenja i koje su žrtve morale da podnesu da bi bile slobodne.

- Moj otac je umro 1984. godine kada mi je rekao da ne mogu da idem kući. On nije bio ista osoba kao u Americi. Posle bežanja, bila sam tako ljuta i ogorčena na njega. Iskreno sam ga mrzela i želela sam da umre. Međutim, moja mama mi je pomogla da se otrgnem tih misli i pomogne mi da ga razumem - rekla je Mahtob.

Ona je opisala kako je njen otac tukao majku, da ga je devojčica molila da prestane i da je povraćala od prizora. Osećala se kao zaštitnik mame, bacala se na njega kad god bi posegnuo ka njoj.

- Sećam se hladnoće tokom našeg bega, osećaja gladi i iscrpljenosti. Proveli smo pet dana bez hrane, jele smo samo semenke suncokreta. Ipak, moj najveći strah je bio odvajanje od majke i da nam je tata na tragu - objašnjava Mahtob.

Međutim, kada je sve bilo gotovo - opet i nije. Povratak u Sjedinjenim Američkim Državama nije učinio da se Mahtob oseća slobodnom. Trebalo joj je oko dve godine da se oslobodi tog straha. Ipak, Beti je primenila sve mere bezbednosti i policija je toga bila svesna.

- Igrala bih se napolju sa dugmetom za alarm oko vrata, a mama je nabavila pištolj. Bilo je zastrašujuće - kaže ona.

Sve se promenilo nakon što su 1991. godine otputovale u Izrael na snimanje filma o njima po nazivu "Ne bez moje ćerke" i Mahtob ima jako lepa sećanja iz toga perioda. Čak je Mahtob i igrala u filmu - bila je učenica u jednoj sceni, ali je ona na kraju isečena. Inače, glavne uloge u filmu igraju Seli Fild i Alfred Molina.

Iako je knjiga bila popularna i postala bestseler Njujork Tajmsa, ona je optužena za raspirivanje islamofobije i tu optužbu je Mahtob odmah odbacila.

- Na moju knjigu se posmatralo kao na omalovažavanje muslimana i Iranaca, iako me je mama učila da se ne odričem svog nasleđa i iranskih korena. Cela knjiga je priča moje porodice i nepravedno je suditi o Irancima po ponašanju moga oca - rekla je Mahtob, prenosi "Mirror".

Betty, Mahtob Foto: MGM / Entertainment Pictures / Profimedia

Ono što je Mahtob isticala jeste da njena majka nikad ništa loše nije govorila o ocu i nije ga omalovažavala. Mahtob mu je na kraju oprostila, ali mu nikad više ne bi verovala. Čak je Sajed Mahmudi dva puta probao da ih kontaktira.

- Imala sam 21 godinu, bila sam na koledžu kada mi je ostavio poruku na telefonskoj sekretarici. Vratio mi je sva sećanja. Drugi put je nazvao moju majku. Kada mu je čula glas, pozlilo joj je - prepričava Mahtob kojoj je sa 13 godina dojagnostikovan lupus, opasna bolest imunog sistema.

Mahtob je diplomirala psihologiju, radila je na svesti o mentalnom zdravlju pre nego što je rešila da objavi knjigu.

Otac joj je umro 2009. godine, u rani sedamdesetim godinama i prvo osećanje koje je imala - bilo je olakšanje.

- Ubrzo posle toga sam osetila tugu zbog načina na koji je živeo svoj život. Nikada nije krenuo dalje, umro je ogorčen i za mene je to bilo gubljenje života - kaže Mahtob.

Tek posle njegove smrti, Beti je pronašla neka njegova dokumenta koja je prevela i koja su joj otkrila strašnu istinu - on je oduvek imao nameru da se vrati u domovinu, da živi u Iranu ali i da nas kidnapuje. Beti nije imala pojma o tome.

- Tata nije želeo da postanem deo američkog društva, već da odrastem uz njegove vrednosti. Nije bilo pogrešno što je on to želeo, ali je bio pogrešan način kako je to uradio - kaže Mahtob pitajući se kako bi izgledao njihov život da nisu pobegle.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: "Udarao je glavu moje ćerke o pločice, onesvestila se": Mama prebijene Sare plakala u emisiji uživo

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona