• 1

5 rečenica koje smo kao deca slušali i izgovaramo ih kao roditelji, a loše utiču na dete

I pored toga što se trudimo da ne ponavljamo greške naših roditelja u vaspitanju, nekada smo skloni da reagujemo i izgovaramo rečenice po modelu koji smo imali kao mali

  • 1
Roditelji roditeljstvo vaspitanje dete ćerka

Foto: Shutterstock

Vaspitanje dece je jedan od najzahtevnijnih poslova u životu i svestan roditelj zna da u njemu nema nepogrešivih.

I pored toga što se mnogi trude da ne ponavljaju greške iz svog odrastanja i vaspitanja, neretko se desi da model po kome su rasli, pa i rečenice koje su slušali, prenose i svojoj deci.

Psiholozi tvrde da postoji pet rečenica koje loše utiču na dečju psihu, a koje mnogi roditelji koriste.

1. "Petar je bolji od tebe..." 

Ovo je jedna od onih rečenica koja najčešće deci "ubija" samopouzdanje. Poređenje deteta sa njegovim vršnjacima može takođe da bude veoma štetno, jer kao što nisu svi ljudi isti, ni sva deca nisu ista.

- Dete ne bi trebalo da "juri" tuđi standard koji možda nema veze sa njegovim željama i sposobnostima - kaže za Ona.rs psiholog i dečji terapeut Milena Buđevac.

Sagovornica dodaje da javno etiketiranje i poređenja "boljeg" i "lošijeg" deteta može imati loš uticaj i na dete koje je primilo pohvalu, jer bi lako moglo da oseti veliki pritisak zbog toga. Druga zamka može biti ako dete dobije zadatak i preveliku odgovornost da postane uzor i primer vršnjacima ili mlađem bratu ili sestri.

Dete koje je poređeno, pak, sa druge strane stvara netrpeljivost prema onom koje je okarakterisano kao "bolje" i to je neretko izvor konflikta, naročito kada su deca u istoj porodici u pitanju. 

2. "Nemoj da plačeš"

- Najbanaliniji primer koji često dajem mamama, jeste ako dete napravi kulu od kocki, a neko to sruši; tad ne možemo da očekujemo da dete ne plače. Kada bi nama torta u koju smo uložili mnogo truda pala i uništila se, verovatno bismo se i mi rasplakali od frustracije. Ta kula od kocki za dete nije banalna, kao što nama nije naša torta - slikovito objašnjava psiholog.

Plakanje i iskazivanje frustracija kroz plač je mnogo zdravije za psihu deteta. Ono ima pravo na suze zbog razočaranja.

Pokušajte umesto da mu kažete da ne plače, pokažete saosećanje i razumevanje za to što ih je povredilo.

Dete devojčica strah plač

Foto: Shutterstock

3. "Kada sam ja bio u tvojim godinama..."

Roditelji su često skloni da prave paralele između svog i odrastanja svoje dece, bez uzimanja u obzir razliku u godinama, kao i potpuno različito vreme i socijalne uslove u kojima su oni odrastali.

- Međugeneracijsko poređenje nema nikakvu osnovu, jer se toliko toga promenilo u poslednjih nekoliko decenija, od tehnološkog razvoja, pa do toga koliko roditelji provode vremena sa decom. Promenilo se društvo, sistem vrednosti i način na koji se deca posmatraju; zato rečenice koje počinju sa "U moje vreme" nemaju nikakvu osnovu - objašnjava Buđevac.

4. "Pokaži primer drugima..."

Ukoliko roditelji imaju prevelika očekivanja od deteta, to stvara "teret", ali i izaziva unutrašnji bunt, a neretko decu čini anksioznom.

- Prevelika očekivanja da dete postane uzor drugima mogu da dovedu do bunta ili čak anksioznosti. Dete će se pitati: "Zašto ja moram da budem savršen?". Često vidim da roditelji od najstarije dece očekuju da budu odgovorna i ozbiljna. Tada su deca spremna da učine sve kako bi roditelji bili zadovoljni njihovim ponašanjem - ističe terapeut.

Ona ističe da je važno deci dati do znanja da smo ponosni na njih, ali predlaže da to činimo pstavljajući i njima pitanjima poput:  "Da li si ti ponosan na sebe?" ili "Vidiš li kako si ovo lepo uradio?".

- Kao roditelj i kao psiholog savetujem da nema potrebe toliko verbalizovati tu poruku, jer će deca to primetiti i osetiti po našem ponašanju. Nije poenta da uvek oni samo nas zadovolje kao roditelje ili nastavnike, već i da sami primete kako su veliku stvar postigli - objašnjava Buđevac.

- Čak i u odraslom dobu ostajemo u ulozi deteta i čekamo validaciju spolja. To je sasvim normalno jer smo socijalna bića i gradimo sliku o sebi i na osnovu tuđih mišljenja; zato nam je često potrebna pohvala od šefa ili roditelja. Ipak, neophodno je da i sami budemo svesni svojih uspeha.

dete, decak, autobus, izgubljeno napuseno dete

Foto-ilustracija: Shutterstock

5. " Ne može to, zato što sam ja tako rekao."

Buđevac smatra da je u određenim situacijama sasvim u redu detetu na pitanje "Zašto?" odgovoriti sa "Zato što sam tako rekla/rekao".

- Ponekad je taj odgovor dobar, u alarmantnim situacijama kada je neophodna poslušnost deteta. Roditelji koji se bave vaspitanjem i generalno posvećuju vreme da objasne određene stvari detetu, u spornim situacijama dobiće odgovarajuću reakciju od njega. Treba da se zna ko je u porodici autoritet. Detetu je neophodna osoba koja postavlja granice. U nekim situacijama "Zato što sam tako rekla" sasvim je dovoljno, bez ikakvog opravdavanja. Kasnije će biti prilike da objasnimo detetu zašto smo u određenoj situaciji reagovali na taj način - objašnjava dečji psiholog.

Međutim, ukoliko je vaš odgovor na njegovo "zašto" u većini slučajeva "zato što sam ja tako rekla/ rekao", to može da im stvori konfuziju i nikada neće znati zašto je potrebno da nešto urade. Psiholozi savetuju da uvek, kada imate priliku, detetu objasnite negativan odgovor na pitanje "zašto".

Video: Osnaživanje i ohrabrivanje dece i roditelja je od krucijalnog značaja

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Najnovije iz rubrike Porodica

Komentari

  • Vladimir

    30. mart 2022. | 16:15

    Meni su sve to govorili ,osim onoga 'moras biti bolji od tamo nekoga " i nemam nikakve posledice cak kada se skupi drustvo cesto se smejemo kako su nas grdili. Sobzirom da nikada vise dece nije islo kod psihologa ili psihijatra nego sada ,pitam se koje je vaspitanje bilo bolje ?

    Podelite komentar