• 0

Naučite da procenite svoje dete: Stručnjak otkriva kako odgajiti motivisanu i uspešnu decu

Ako vam je dete loše u matematici, a odlično u tenisu, da li da mu uplatite časove matematike ili tenisa... ili oba? Šta znači uspeh u savremenom svetu, gde je tu učenje, obrazovanje i uopšteno školovanje? Na ova i druga pitanja odgovara stručnjak iz oblasti motivacije i uspeha Časlav Mančić

  • 0
Dete igra mama tata kreativnost Foto: Shutterstock

Zapitajte se, ako pogledate sad u budućnost svog deteta - šta biste želeli da vidite? Šta bi po vama bio idealan scenario za vaše dete? Šta vi kao roditelji treba da učinite? Ako vam je dete loše u matematici, a odlično u tenisu, da li da mu uplatite časove matematike ili tenisa... ili oba?

Odgovori na ova i mnoga druga pitanja su veoma kompleksna i individualna, ali je svima zajedničko to da su roditelji ti koji moraju da nauče da procenjuju svoje dete - i to uopšte nije lako. Pre svega se nameće pitanje zašto uopšte pričamo o budućnosti deteta i jasan odgovor kojem uglavnom svi roditelji teže - zato što bismo voleli da naše dete u budućnosti bude uspešno.

Šta znači uspeh u savremenom svetu i posebno gde je tu učenje, obrazovanje i uopšteno školovanje? Šta dete i roditelji trebaju da urade da bi se postigao uspeh u budućnosti? I kako postići kompetentnost deteta kao najznačajniji faktor uspešnosti? Upravo na temu uspeha i motivacije u školi i učenja uopšte, govorio je Časlav Mančić, međunarodni stručnjak za motivaciju, izgradnju samopouzdanja, odgovornosti i intelektualne veštine  deteta, tokom predavanja na vebinaru "Kako da odgajate motivisano i uspešno dete" u organizaciji sajta "Najbolja mama na svetu".

- Postoje deca koja mogu da postignu uspeh i sama od sebe, bez ikakve pomoći, i da se dočekaju na noge uvek. Ali takve dece nema mnogo. Ne postoji univerzalni odgovori šta je to uspeh, ali mogu da istaknem jednu od perspektiva, koju često nazivamo "četiri S", a to su Sreća, Sigurnost, Sloboda i Samoostvarenost. Druga perspektiva je čuvena piramida Abrahama Maslava, američkog psihologa, koji se bavio istraživanjem fenomena ljudskih potreba koje je razvrstao u pet nivoa; one niže rangirane potrebe su čvrsto uporište za svaku narednu - kaže Časlav Mančić i dodaje:

Časlav Maničić Najbolja Mama na svetu / Instagram

- Prve su elementarne potrebe da se preživi, diše hrani i sl. Drugi stepenik je potreba da se čovek oseća sigurno, zatim sledi socijalna potreba pripadanja, iz čega se rađa statusna potreba ostvarenja, odnosno da budete bolji po nečem od svog okruženja. I kao poslednja potreba, koju ne osećaju svi ljudi, jeste potreba da budete bolji i od samog sebe - odnosno potreba za samoostvarenjem. Čovek teško može da oseća sreću ako mu neke bitne potrebe nisu zadovoljene - objašnjava Mančić, kreator Škole brzog čitanja i mudrog učenja.

Mančić ističe da je osnova uspeha zapravo da čovek pre svega mora da bude zadovoljan sobom, a zadovoljniji smo samim sobom ako smo uspeli neke svoje kapacitete da realizujemo.

- Nije dovoljno samo biti samozadovoljan, jer ima i onih koji su zadovoljni samim sobom i ni sa čim drugim. Takvi svakako neće biti suštinski uspešni, već moraju da budu zadovoljni i ljudima koji su oko nas. Ali ni to nije dovoljno, jer moramo da budemo zadovoljni i uslovima u kojima živimo. Ako sve to nagomilate, tek tada ste uspešni. Tome je veoma važno dodati i poseban aspekt savremenog doba, da je teško biti zadovoljan ukoliko niste zadovoljni svojim poslom. Da li postoji nešto što je zajednička kategorija koja spaja potrebu da budete zadovoljni sobom i svojim poslom? Da. Treba razvijati sopstvenu kompetentnost, jer čovek koji je dovoljno kompetentan će sigurno biti i uspešan, kako na poslu i tako i dubinski u sebi - rekao je Mačnič, koji lično radi programe obuke za vrhunske menadžere u nekoliko najpoznatijih svetskih kompanija i upućen je u veštine koje se traže na tržištu rada i one koje deca, budući učesnici na tom tržištu rada, treba da imaju.

nov stan Foto: Freepik

Temelj kompetentnosti je u obrazovanju

Stručnjak smatra da je iluzorno očekivati da će obrazovni sistem napraviti nekoga kompetentnim u savremenom dobu jer je temelj kompetentnosti u obrazovanju koje je i formalno i neformalno.- Samo formalno obrazovanje vas ne čini kompetentnim na tržištu rada. Na radnom mestu je izvesno da će vam trebati veštine i znanja koja niste mogli da steknete tokom sistemskog obrazovanja. Za pravila igre koja važe u nekoj kompaniji ili posebnom poslu potreban vam je i uzor na koji ćete da se ugledate. Pored znanja i veštine, koje suštinski nema bez talenta, sve zajedno vam opet ne vredi - bez iskustva. Prirodan talenat je svega 10 posto uspeha, sve ostalo je rad i iskustvo u primeni određene veštine.

Ali, i čovek koji zna i koji ume i dalje nije kompetentan. Neophodno je i da ima pozitivan psihološki stav. Imate ljude koji imaju i znanja i veštine, ali nemaju volju da ih primene, što je dosta karakteristično za naše krajeve. U savremenom smislu kompetentan je samo onaj koji hoće, odnosno mora da postoji incijativnost ili agilnost. A takav psihološki stav podrazumeva da čovek mora da bude otvorenog duha, da bude fleksibilan, da bude pomalo sklon inovacijama, da bude predan u smislu istrajnosti i upornosti i da je motivisan. I za kraj, ključna stvar da bismo bili vrhunski kopetentni, jeste da čovek mora da bude spreman i sposoban da bude odgovoran - objašnjava Mančić.

Da bi ste bili vrhunski kopetentni, morate da znate šta će biti najvažnija veština u budućnosti. Roditelji bi želeli da znaju šta će biti aktuelno kada dete odraste kako bi ga pogurali u smeru gde misle da će biti isplativo da se ovlada nekim specifičnim veštinama. Ali to je aspolutno nemoguće predvideti.

- Postoji samo jedna univerzalna veština koja će zauvek biti bitna, a za nju postoji engleski izraz "learnability", koji prevodimo kao "kapacitet za funkcionalno učenje". Ukoliko želite da dete ima uspešno karijeru, ispostavlja se da je mnogo manje bitno da ima neko konkretno iskustvo, jer se sve više traži i tražiće se taj progresivni koncept, odnosno sposobnost da se nauči nešto novo. Nije bitno šta do sada umeš da radiš, bitno je da brzo možeš da ovladaš onim što je potrebno da se uradi. Tu se pojavljuje taj potencijal za učenje koji će vremenom biti sve važniji i možemo da kažemo da će u budućnosti biti mnogo važnije od iskustva. Za 10-15 godina to će biti najvažniji kriterijum, a možda će u nekim oblastima biti i jedini najvažniji kriterijum za zapošljavanje - ističe Mančić.

Naučite dete da bude genijalno

Ekspert, stoga, naglašava da će uspešan bito onaj koji je - genijalan.

- Potrebe svetskih kompanija za genijalnim pojedincima premašuju ukupan broj genijalnih pojedinaca u svetu, jer njih nema dovoljno. Ako nema dovoljno urođenih genija, logično rešenje je da kod dece koja nisu rođena genijalna naprave performanse koje su slične kao kod osoba koje jesu genijalne. Što nas vraća na početak, da će neko ko je genijalan garantovano biti i uspešan, odnosno zadovoljan sobom i svojim poslom - uveren je Mančić.

Da bi se razvila genijalnost, ističe, najvažnije je naučiti kako učiti.

- Osnovne komponente veštine učenja su sposobnost bržeg čitanja od standardnog, odnosno od 10 do 15 puta više nego što je uobičajeno. U Srbiji prosečna brzina čitanja je 25 strana na sat, a potrebno je čitati 200, 250 strana na sat da bi neko mogao da se nazove genijem. To je moguće postići treniranjem od nekoliko godina. Važno je pročitati brzo, zapamtiti najvažnije i to zapamćeno upotrebiti. Kod naše dece se od početka školovanja očekuje i podrazumeva da ono što su naučili mogu da i pokažu nastavniku da bi bili ocenjeni, što jednostavno nije tačno. Neko slučajno ima dar za prezentiranje, a neko nema. Možete da procenite njegovo pamćenje, fluidnost izlaganja, ali ne znate šta stvarno zna, već samo ono što pokaže i to se, nažalost, nigde ne uči - naglašava Mačić.

genije, pametno dete, matematika, tabla Foto: Freepik/rawpixel.com

Genijalnost je, ističe, dugotrajan i ozbiljan proces koji traje od pet do deset godina, zbog čega ga treba početi što pre. Tu najveću ulogu zapravo imaju roditelji, koji treba da daje podršku detetu.

- Dve stvari podrazumevaju podršku - sposobnost da pažljivo pratite dete i sposobnost da ga podstaknete kad je to potrebno. Neophodno je da procenite kada treba podsticaj, a kada da se povučete. I tako stalno. To je muka živa, za koju bi trebala da postoji posebna škola za roditelje, ali nažalost takve nema. Različiti su načini davanja podrške u odnosu na uzrast deteta, koji se deli na četiri oblasti: rani razvoj (deca do 4-5 godina), predškolski razvoj (od 5 godina do polaska u školu), ranoškolski razvoj (od prvog razreda) i zreloškolski razvoj, koji je pred kraj tzv. razredne nastave. Postoje karakteristični elementi šta je najvažnije davati deci u svakom u ovom periodu razvoja, ali to ne znači da, kada dete izađe iz jednog i uđe u sledeći period, treba da prestane da se daje ona podrška koja je bila karakteristična i pre. Roditelji koji već imaju veću decu i imaju utisak da negde nisu dali odgovarajuću podršku kad je bilo vreme, ne znači da ne mogu sada da je daju. U pitanju je konstantna nadogradnja podrške - precizira Mančić.

Jezička stimulacija važna u ranom razvoju

U ranom razvoju od roditelja je najvažnije da se deci pruži jezička stimulacija, mora se razgovarati i pozitivno korigovari. Ako vam dete tepa, nema vremena, odmah mora da počne korekcija govora, ali ne negativnom korekcijom da mu kažete šta da ne radi, već da ponovite detetu kako se nešto kaže. Detetu mora stalno nešto pažljivo da se objašnjava. Dete koje sluša objašnjenja stalno biće sposobno da formira i generiše ta objašnjenja i da ih prenese, što je najbitnije u školovanju. Pričati priče, ne samo one za laku noć, već razne priče da bi dete naučilo da povezuje stvari i da prati tok radnje. I jezičke igre na slovo na slovo ili koliko slova ima neka reč.

Druga stvar u ovom važnom periodu je motorička stimulacija. Savremena deca malo vremena provode na otvorenom prostoru, pa ako su već zatvorena, treba ih naučiti motoričke pokrete. Dajte mu da umuti jaje, da pažljivo zakuca ekser... I, naravno, da se bave nekim sportom. I kognitivna stimulacija je takođe neophodna. Dete treba da vežba sistem razmišljanja i ne sme sve da bude "na gotovo". Mora da se zapita nešto, da proba da odgonetne zagonetku. Dajte mu da rasklopi na delove neki realan predmet i da proba da ga sastavi ponovo. Veoma je bitno i da se utvrdi na vreme da li je dete levoruko ili desnoruko i da razvija svoju dominantnu stranu, jer je to veoma bitno za kognitivni razvoj mozga.

U predškolskom razvoju treba insisitrati i na tzv. školskim predveštinama, da razlikuje geometrijske simbole, da ume da uočava detalje, da ume da formira određene oblike, krive i prave linije olovkom, da shvati pojam količine, veličine, pojam broja... Nije poenta da tečno čita, čak može da bude i kontraproduktivno jer dete koje je pre škole savladalo sve veštine pisanja, čitanja, računanja, može da bude potpuno demotivisano da se bavi školom u prvom razredu i izostaće stvaranje radnih navika. Steći će pogrešan utisak da u školi nema šta da se uči i, kada se bude sreo sa nečim novim, doživeće šok i bez radnih navika razviće negativan stav prema školi, koji može do kraja školovanja da se ne prevaziđe.

- I psihološka kondicija je veoma važan predškolski faktor. Deca izložena "Youtub"-u, "TikTok-u" i sličnim sadržajima su baždarena na par minuta. Nisu u stanju da se bave bilo čime duže od tih par minuta, jer su naviknuti na pažnju dužine klipa. Insistirajte da dete odgleda ceo Diznijev film od početka do kraja, da odgleda celu predstavu u pozorištu, trudite se da im čitate duže priče, pa iz nastavaka da se prate. Koncentracija se vežba i to je jako korisno - pojašnjava Mančić.

majka, ćerka, roditelji, tinejdžeri, pubertet Foto: Shutterstock

Naredni period razvoja je idealan za razvoj osećaja odgovornosti kod deteta.

- Pravite sporazume sa deteom. Dajte mu da uradi nešto na određen način u određenom roku, nemojte da ga puštate da sve može bilo kako. Dajte kompleksan zadatak da oseti izazov da bi se potrudilo. Povećanje odgovornosti treba gajiti pomalo i onda će dete ozbiljnije reagovati na školske zadatke. I samopouzdanje. Imam utisak da su deca manje samopouzdana nego pre 30 godina, nešto im nedostaje, a imam utisak da su roditelji pomalo od muke došli do tog nivoa da više izigravaju policajce nego partnere dece. Kad je sve u redu, svi ćute, a kad je loše, onda svi viču. Isplanirajte zadatak za dete i kako ćete da ga nagradite, da vidi vezu između uspeha i zadovoljstva, jer je uspeh jedini pravi motivator - precizira Mančić.

Ništa bez izazova

Kod rano školske dece, ističe, sve je mnogo jednostavnije.

- Treba vežbati školske veštine, treba da pišu, da računaju, ali da da sve bude svrsishodno. Dajte novac u prodavnici da izračuna koliko nešto košta i koliki kusur treba da dobije. Druga stvar je rutina. Ali ponavljanje ne treba da bude mehaničko, da izazovete animozitet kod deteta. Neka jednom uradi na jedan, drugi put na drugi način, da razvija i veštinu promene perspektive i sposobnost da vidi smisao u radu. Uvedite i merenja i takmičenja. Merite im vreme, pa onda imate priliku i da ih nagradite za promenu u uspehu. I marljivost, odnosno spremnost da se nešto radi prema određenim kriterijumima. Ne da bude da je nešto uradio, pa ajde, ne može bolje, nego mora da se uradi po određenim kriterijumima. I interaktivnost. Nije poenta da se dete kontroliše kako radi domaći zadatak, ili da mu ga vi uradite. Uradite deo zadatka kao primer, pa onda neka ono uradi tako nešto slično, da ima utisak da ste učestovali. I igrajte edukativne igre, da dete oseti podršku da je roditelj tu kada treba, a ne da bude tu umesto deteta - objašnjava Mančić.

Ako dete nešto ne želi ili neće,  reći će da je nešto glupo ili dosadno, a to verovatno znači da mu je teško i da ne ume dovoljno. Neće hteti da čita ako loše čita, znači mora da se uvežba čitanje, malo pomalo.

- Kod starijeg deteta (4-5. razred) važno je da se razvije strategija učenja - šta će da uči, koliko će da uči, iz čega će da uči, na koji način. To nije stvar koja se podrazumeva, detetu treba dati podršku da isplanira svoje učenje, a ne da čeka poslednji trenutak i da nastane panika. Treba razviti  i samostalnost, tako što se detetu daju praktični zadaci. Neka se "zakuca", neka ne zna kako će, pa neka onda tek traži pomoć. Prvi put se pomogne više, drugi put manje... i tako sve manje, dok se postepeno razvija samostalnost. I timsko učenje je strašno bitno isto. Više dece uči zajedno, svako svako nauči svoj deo i isprezentuje svoj deo drugom detetu. Važan je i izazov. Dete koje nema izazov, čak i ako je sposobno - neće imati dobre rezultate. I na kraju - delotvornost, odnosno, veština da kako da se malo uloži, a mnogo dobije. Treba kod deteta razvijati taj osećaj ekonomičnosti. Lako je imati sve petice ako dete po ceo dan uči, treba videti da li može da se povećava delotvornost, da se sa manje rada dobije više rezultata - ističe Mančić, koji izdvaja još i vizuelnu tehniku, odnosno da je jako bitno da se neke stvari nacrtaju i oboje, čime se razvija kreativnost, koja je izuzetno bitna jer "ako dete ne može da manifestuje svoju kreativnost kroz učenje, onda mu neće biti zanimljivo", što je veoma bitan element motivacije.

I za kraj Mačnić zaključuje da ne može dete da zna za šta je talentovano i da je tu najvažnija uloga roditelja. Da primeti talenat i da ga usmeri. Zato ističe da treba da se proba što više sportova, instrumenata, da slika i radi različite stvari, jer kako ćemo da saznamo za šta nam je dete talentovano ako nije imalo prilike da proba.

Uz to ide i jedno upozorenje da roditelji ponekad imaju i - nerealna očekivanja.

Video: Marija Veljković: Roditelji, slušajte svoj instinkt, niko ne može da zna bolje od vas

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica