• 0

Logoped za Ona.rs: Kako razlikovati fiziološko mucanje od pravog i kada je vreme za "uzbunu"

Neka deca mucaju, neka ne. Zašto je to tako i koje vrste mucanja postoje govori za portal Ona.rs Aleksandra Đorđević, diplomirani logoped i reedukator psihomotorike

  • 0
logoped, govor, učenje, dete, dečak

Foto: Shutterstock

Pored toga što sprovodi terapiju mucanja, Aleksandra Đorđević, diplomirani logoped i reedukator psihomotorike, edukuje i kolega na temu mucanja, kako da procene i tretiraju mucanje kod dece i odraslih.

Kada je reč o mucanju, naša sagovornica kaže da najčešće kroz praksu dobija pitanje kako se sporvodi logopedski tretman kod dece koja mucaju, a nisu svesna svog mucanja.

- Sa takvom decom se rade vežbe opuštanja, vežbe glasa, ritma, govorne vežbe koje podrazumevaju da svaki njihov govorni iskaz bude dobro isplaniran. Kod njih se jačaju kapaciteti za fluentan govor u opuštenoj atmosferi. Učimo ih da vladaju ritmom koji će kasnije preneti na svoj govor i sve to pozitivno utiče na fluentnost njihovog govora iako oni još uvek nisu svesni disfluentnosti - rekla nam je Aleksandra.

Kada se mucanje najčešće javlja, koje vrste mucanja postoje, zašto dolazi do mucanja, kako pomoći detetu koje muca, kao i kada je vreme da se javimo logopedu u daljem tekstu objasnila nam je naša sagovornica, logoped i reedukator psihomotorike.

- Prvi period u kome primećujemo pojavu mucanja jeste period nakon progovaranja: druga godina života pa do pete godine jer je to period kada se ekpanzivno širi dečji rečnik i tada jezički razvoj, odnosno govorni tok ne može da isprati misaoni tok. Dalje, postoje neki kritični periodi u kojima takođe može da se primeti pojava mucanja, a to je proširenje porodice, kada deca dobijaju braću i sestre, polazak u školu, pubertet, adolescencija, sve one prekretnice koje se javljaju tokom razvoja.

Aleksandra Đorđević Saška, logoped

Foto: Privatna arhiva

Kako kaže, postoji nekoliko vrsta mucanja, a ovo je glavnu podela.

- Postoji primarno i sekundarno mucanje. Kada govorimo o primarnom mucanju, njega vezujemo za predškolski period i to je uslovno rečeno blaža forma mucanja. Tada se, ako go vorimo o simptomima, javljaju repeticije, odnosno ponavljanja određenih glasova i slogova i ono što je karakteristično za primarno mucanje jeste da dete nema svest o svom govornom problemu. Što se tiče sekundardnog mucanja, ono je u vezi sa starijim uzrastom i ono je težeg oblika zato što postoji napetost muskulature kako govornih organa tako i muskulature ostatka tela i dete postaje svesno svog mucanja takođe može da razvije neke mehanizme kompenzacije tako što će, da ne bi zamucalo, izvesti određeni pokret tela ili koristiti neke poštapalice. S obzirom na toliku napetost koja postoji, osim repeticija mogu da se jave potpune blokade, tj. prestanak govora. U sekundarnom mucanju izražena je socijalna i psihološka komponenta mucanja, a ne samo govorna, kao što je slučaj kod primarnog mucanja.

Da li je mucanje zaista zastupljenije kod dečaka nego kod devojčica i zašto?

- Da, mucanje zaista jeste zastupljenije kod dečaka; u zavisnosti od autora i istraživanja tu se pominju neki različiti odnosi. Razlog za to, kada su u pitanju govorno-jezičke poteškoće, ne samo mucanje, možemo da nađemo u tome što se kod devojčica brže dešava to cerebralno sazrevanje i one su naprednije u govorno-jezičkom razvoju, a kod dečaka primećujemo da su napredniji u motoričkom razvoju - kaže Aleksandra.

Koliko je normalno da traje fiziološko ili razvojno mucanje?

- Kada govorimo o fiziološkom mucanju, tu postoji jedna vrsta paradoksa zato što reč fiziološko ukazuje na nešto što se razvojno kod svakoga javlja ko je tipičnog razvoja, a reč mucanje ukazuje na neku patologiju. Zato ja radije koristim prolazna disfluentnost u govoru, fluentan govor je tečan govor, a mucanje je disfluentno. Sve što traje duže od dve nedelje jeste razlog da se javimo logopedu. Ponekada pravo mucanje može da izgleda kao prolazna disfluentnost zato što mucanje samo po sebi podrazumeva faze kada osoba muca, ali i nakon toga i neke periode kada je govor potpuno fluentan - upozorava ona.

Mama i ćerka, dete, mama

Foto-ilustracija: Shutterstock

Na pitanje kako da razlikujemo fiziološko mucanje od ozbiljnijih oblika mucanja naša sagovornica kaže da prolaznu disfluentnost od mucanja možemo da razlikujemo po tome što kod prolazne disfluentnosti ne postoje grčevi organa i ostale muskulature tela, nema blokade u govoru, nije pogođeno disanje, dok kod pravog mucanja postoje i poteškoće sa disanjem. Takođe, kod pravog mucanja poteškoće mogu da se jave na nivou glasa, odnosno da glas bude isprekidan, zatim, kod pravog mucanja postoje somatske tegobe kao što su znojenje dlanova i bola u stomaku i postoje emocionalne reakcije na mucanje, dok kod prolazne disfluentnosti o tome ne govorimo.

Zašto dolazi do mucanja uopšteno?

- Kada govorimo o uzrocima, nauka još nije napredovala dotle da se kaže koji je tačan uzrok mucanja, ali različiti faktori, odnosno njihovo zajedničko dejstvo dovodi do mucanja. To su unutrašnji i spoljašnji faktori. Unutrašnji faktori su genetika, odnosno nasledni faktor sa kojim se osoba rađa, a spoljašnji faktori poput nekih velikih stresova mogu da budu okidač za javljanje mucanja. U percepciji govora, u planiranju govora i u izvođenju govora učestvuju različite moždane strukture. Pojedina istraživanja su rađena od strane različitih autra gde se došlo da zaključka da postoje neke strukturalne promene kod osoba koje mucaju u odnosu na moždane strukture osoba koje ne mucaju i da postoji izmenjena aktivnost tih područja koji učestvuju u percepciji, planiranju i izvođenju govora kod osoba koje mucaju u odnosu na aktivnost tih struktura kod osoba koje ne mucaju. Takođe, mucanje može da se javi i nakon određene povrede mozga, to je stečeni uzrok mucanja i tom povredom su zahvaćena područja koje sam pominjala a koja učestvuju u percepciji, planiranju i produkciji govora - rekla je naša sagovornica.

Na pitanje kako pomoći detetu koje muca, ona odgovara da je od ključne važnosti poseta logopedu i podrška porodice.

- Detetu koje muca pomoći ćete tako što ćete ga odvesti kod logopeda. Logoped će vas uputiti dalje kod psihologa i neurologa zato što je mucanje govorni poremećaj koji sadrži i druge komponente, ne samo govornu. Logoped će sa detetom koje muca da radi vežbe disanja i vežbe opuštanja, vežbe glasa, govorne vežbe, ali ono što je jako važno logoped će da uputi porodicu o tome kako da se ophodi prema detetu koje muca. Neke od tih smernica svakako će biti da se detetu obraćate, kratkim rečenicama, polako, staloženo bez prekidanja, kada ono govori da mu ne upadate u reč i da mi kao odrasli deci treba da budemo dobar govorni uzor. Logoped će vam preporučiti da produžite vokale u svom govoru. Logoped takođe može da da predlog za neke aktivnosti koje u sebi sadrže ritmične pokrete, može preporučiti da dete počne da se bavi nekim sportom, plesom ,ritmičkom gimnastikom ili plivanjem, takođe skrenuće pažnju na važnost uspostavljanja urednog režima života, tj. da dete ima dovoljan broj sati sna, da ima redovne obroke u slično vreme.

- Jako je važno da se u porodici stvori takva atmosfera gde će dete da se oseća prijatno, gde neće osećati napetost, da provodi vreme sa članovima svoje porodice u jednoj harmoničnoj atmosferi. Jako je važno da porodica bude podrška detetu ili osobi koja muca jer je to atmosfera koja će biti stimulativna za osobu koja muca budući da je svakodnevno vežbanje važno i ključno, a ne samo da se vežba onim danima kada se kod logopeda odlazi. Nekada je osobama koje mucaju teško da pronađu motivaciju, pa je tada izuzetno važna podrška porodice.

Dete, televizor, TV, crtani

Foto:Shutterstock

Koliko crtani filmovi i igrice utiču na mucanje?

- Prekomerno gledanje crtanih filmova i igranje igrica naravno da negativno utiču generalno na govorno jezički razvoj, a mogu da provociraju mucanje i da se ono pogorša ukoliko dete veliki broj sati provodi ispred ekrana. Nijedan ekran ne može biti zamena za živu reč za emocije koje se razmenjuju tokom komunikacije, za kontakt pogledom, za neverbalnu komunikaciju. Sve ovo što sam navela je zapravo okruženje u kome se govor uči, tako što se govor okruženja imitira, a kada deca veliki broj sati provode ispred ekrana, to predstavlja izvestan atak na njihov nervni sistem i oni su tada prekomerno stimulisani, auditivno, vizuelno, ti zvukovi su neprirodni, slike koje vide se jako brzo smenjuju i to nije prirodno okruženje za fiziološki razvoj govora i jezika i upravo zbog toga toliko provedenog vremena ispred ekrana jeste provocirajući faktor za pojavu bilo kog govorno-jezičkog poremećaja, ali i za pogoršnaje mucanja - ističe Aleksandra Đorđević.

Kako objašnjavate mucanje kod deteta koje traje više od pola godine i samo nestaje u potpunosti?

- Nekada se dešava da deca određeni vremenski period mucaju i da mucanje iščezne. To se objašnjava sazrevanjem cerebralnih strukura odnosno uspostavljanjem hramonije između misaonog toka i planiranja govornog toka. S druge strane, postoje slučajevi u kojim se mucanje ponovo javi tokom života jer kao što smo rekli, osoba se rađa sa dispozicijom da se mucanje javi i može ponovo nekada u toku života da se desi neka provocirajuća situacija koja će ponovo da izazove disfluentnost u govoru. Ipak postoje slučajevi kada se mucanje ne povlači spontano i takve osobe odlaskom na logopedski tretman uspevaju da stave svoj govor pod kontrolu, dakle da upotrebom određenih tehnika uspeju da prevaziđu mucanje onda kada osete da će se ono dogoditi - kaže naša sagovornica.

Pravo vreme da se roditelji jave logopedu je čim primete određena odstupanja u govoru svog deteta, odnosno da postoje određena ponavljanja, blokade, neobični pokreti koji prate govor.

- Logoped će pre svega uzeti podatke o pređašnjem razvoju, pa i o trudnoći majke i daće savete za to kakvo okruženje stvoriti za dete i kako se ponašati. Dakle, važno je da se ne skrće pažnje da detetov disfluentan govor, ali je jako važno i da se primeni sve ono o čemu smo već govorili. Važno je da postoji strpljenje za razgovor s detetom koje muca jer će to da bude motivišuće za dete, dete će želeti da razgovara.

Podučavanje, učiteljica, dete, skola, domaći zadatak, majka, baka, guvernanta

Foto: Shutterstock

- Ne treba da se zbog toga što je dete zamucalo kritikuje, da se oštro koriguje; treba potpuno da sačekamo da dete završi svoju misao, a ne mi da završavamo njegove rečenice. Ne treba da ga podsećamo da se koncentriše na govor, da uspori kada govori. Jasno je da mi tada imamo najbolju nameru, ali u suštinu mi tada ne možemo pozitivno da utičemo na njih jer njima to stvara još veću frustraciju, još veću anksioznost koja je svakako bila prisutna i ranije - objašnjava Aleksandra Đorđević.

Zato je, kaže, važno decu koja mucaju dodatno hrabriti i dodatno podsticati jer ona umeju da imaju manjak samopuzdanja.

- Logoped će da odredi individualnu logopedsku terapiju za klijenta, navela sam malopre koji su to segmenti koje logopedska terapija podrazumeva, ali još neki dodatni segmenti mogu da unaprede logopedsku terapiju, konkretno u mom edukativnom centru sprovodim terapiju koja podrazumeva uključivanje muzike, odnosno ja sviram klavir, a za to vreme klijenti ispevavaju određene reči zato što pevanje omogućava da glasnice budu relaksirane, a kada govorimo o mucanju, postoji grču u glasnicama. Pored toga što sam logoped, ja sam i reedukator psihomotorike. Reedukacija psihomotorike podrazumeva terapiju putem pokreta, gde je poseban naglasak na vežbama koordinacije pokreta iz razloga što je govor jedna aktivnost koja podrazumeva koordinaciju među različitim procesima i pokretzima govorne muskulature, zatim vrlo su važne vežbe ritma, vežbe orjentacije u vremenu i vežbe za kontrolu impulsivnosti. Mucanje se u govornom smislu smatra impulsivnim ponašanjem upravo su zato ove vežbe izuzetno važne zato što je od velikog značaja da osoba nauči da kontroliše nadolazeći impuls, odnosno da svoj govor stavi pod kontrolu i da upotrebom određene tehnike taj govor postane fluentan - savetuje roditelje naša agovornica.

Ona dodaje i da je roditelji često pitaju koliko dugo logopedski tretmani taraju, ali univerzalan odgovor ne postoji.

- Nažalost, logopedija nije matematika. Dva plus dva nisu uvek četiri. Nije egzaktna nauka i samim tim ne postoji univerzalni odgovor na ovo pitanje kao što ne postoji univerzalni odgovor na to koja tehnika će kom klijentu više odgovarati. Ovde govorimo o društvenim pojavama koje ne mogu da se stave pod kontrolu. To su određeni faktori koji su promenljive prirode, neki od tih faktora su motivisanost, nekada može biti viša nekada niža, zatim istrajnost, neka osoba je više istrajna neka manje, volja, dispciplina, koliko osoba vežba kod kuće, da li je okolina podržavajuća, da li je osoba strpljiva koliko je okolina strpljiva i ono što je važno je to kako će da se uklope klijent i terapeut, da li će jedno drugome da odgovaraju po sezibilitetu. Svi ovi faktori utiču na tok terapije, na dužinu trajanja terapija, pa zato ne možemo da govorimo o tačnom periodu koliko će terapija da traje. Završetkom terapije smatra se da osoba prevaziđe strah od govornih situacija i da se postigne fluentan govor u svim situacijama, pa i u onim u kojima postoji anksioznost i doza stresa. Nekada će se ipak dogoditi situacija u kojoj govor nije fluentan, ali sposobnost osobe koja muca da preko toga pređe i dalje nastavi komunikaciju nam govori o uspešnosti tretmana - rekla je.

Srecna porodica, familija, useljenje, nova kuca

Foto: Shutterstock

Socijana participacija osoba koje mucaju

- Jako je važno da vaspitna i obrazovna ustanova, vrtić a kasnije i škola budu jedna sredina koja će za dete biti podržavajuća i to je pre svega zadatak vaspitača, učitelja i nastavnika da naprave takvu atmosferu koja će biti podržavajuća za dete, da ga uključuje u određene sekcije za rad u grupama i da bude podrška na putu kada je dete u procesu tretmana, da ohrabri dete da govori pred grupom, ali da ga s druge strane ne tera ukoliko detetu to predstavlja određenu vrstu frustracije - istakla je.

Naša sagovornica skrenula nam je pažnju na to da postoje situacije u kojima dolazi do pogoršavanja i ublažavanja mucanja.

Situacije u kojima se mucanje pogoršava

Kada osobe treba da se predstave.

Kada prepričavaju svoj doživalja.

Kada treba da izgovore neki složeni govorni iskaz.

Kada telefoniraju.

Kada razgovaraju sa nekom vrstom autoriteta.

Kada govore o nečemu o čemu im je neprijatno da govore.

Kada su u nekoj vrsti stresa, ne samo negativne prirode, već može i neka velika sreća.

Situacije u kojima osobe manje mucaju

Kada govore sami sa sobom.

Kada govore uglas s drugima.

Kada razgovaraju sa kućnim ljubimcima.

Kada pevaju, kada se mole.

Dok pišu i govore u isto vreme.

- Ovo se objašnjava jer osobe koje mucaju tada nemaju strah od reakcije sagovornika. Takođe, kada se izmeste iz svoje ličnosti i govore nekim glasom koji nije njihov, kada imitiraju nekoga, i tada se događa da nema mucanja. Osobe koje mucaju se nekada poistovete sa mucanjem, a u suštini treba ih ohrabiti u tome da to shvate kao deo svog života, a ne da se sa njim poistovete. Treba da razumemo da je osobama koje mucaju neprijatno, ali i da im kažemo da poslednica toga što će zamucati nije tragična - zaključila je Aleksandra Đorđević.

Ovde pročitajte šta je naša sagovornica rekla na temu - Kada je vreme da deca uče da čitaju i kako im pomoći: Logoped objašnjava metode i korake.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica