Zbog sina sa autizmom Milan je napravio razvojne igrice: Svet reči za decu koja su drugačija od drugih

Zahvaljujući tati iz Arilja, deca sa poremećajem iz spektra autizma od 2015. godine imaju priliku da nauče reči uz kompjuter ili tablet

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Ona.rs.
Odgovor na komentar korisnika Dusko
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Vera Arilje

    08. oktobar 2022 | 20:07

    Milan je najdivniji i najposvećeniji roditelj koga poznajem, jednostavno VELIKI ČOVEK i naveća podrška svome sinu! Kapa dole!

  • Aleksandra

    08. oktobar 2022 | 19:56

    Pored vasih igrica mi smo odrasli i naucili da govorimo.Svaka cast i sve najbolje

  • Baltic Mirceta

    08. oktobar 2022 | 19:37

    Dobar dan svima, takodje imam sina sa otizmom koji sada ima 28. godina. Razumem u potpunosti sve izneseno...! Svaka cast tom divnom tati...! Jedini oslonac i kroz moju volju za zivotom zivi i uspeva da pronadje po nekada i malo srece i opustenosti drugo je borba sa mislima i naletima melanholije i nezadovoljstva. Ovde gde zivim daju mu inekcije jednom mesecno pa tako ima odredjenu stabilnost. Pitam se ponekada kako ce posle mene ali i bolje da se ne pitam tada padam a tako ne pomazem nikome...! Probam da mu pruzim koliko mogu u svakom smislu ali ta ljubav koju dobija je za njega vidim vrlo bitna i vitalna...! Najbitnije..! Pozdrav za sve