• 0

Vreme čitanja: oko 3 min.

Koliko dobro poznajete svoje dete? Stručnjak daje dva ključna saveta za roditelje

Vreme čitanja: oko 3 min.

Bez obzira na uzrast deteta, posmatranje, osluškivanje i otvorena komunikacija put su za izgradnju odnosa poverenja

  • 0
Mama, ćerka, dete, tužno dete, usamljenost Foto: Shutterstock

Da li ste se ikada zapitali koliko dobro zaista poznajete svoje dete?

Mada se nekako podrazumeva da roditelj najbolje zna svoje dete, mislite li da znate šta se dešava u njegovoj glavici, da li ga nešto muči, ima li problem u školi, sa učenjem, sa prijateljima...

Pa, iako se veoma trudite i svakodnevno razgovarate sa njim i gradite presudan put poverenja da uvek može da vam se obrati, često nam se svima kao roditeljima dogodi situacija u kojoj nas naše dete iznenadi nekom izjavom, njegovim tokom misli, snom koji nam ispriča ili crtežom koji nacrta.

Školski psiholog Tijana Nenadović zato naglašava da je pre svega najvažnije da se istakne da prepoznavanju bilo kakvog potencijalnog problema prethode uključenost i zainteresovanost za život deteta.

- Roditelj koji je uključen u život svog deteta i aktivno ga posmatra i sluša verovatno neće imati problem da pravovremeno zapazi bilo kakvu promenu u funkcionisanju deteta. Stoga bih izdvojila dva ključna saveta za roditelje. Prvi se tiče želje da roditelj razume svoje dete i njegova iskustva, a drugi samog načina na koji se uspostavlja komunikacija - ističe Tijana Nenadović iz Psihološkog savetovališta "Vaš psiholog".

Dete, sport, depresija, tuga Foto: Shutterstock

Kako kaže stručanjak, ne može se dovoljno naglasiti važnost kontinuirane izgradnje odnosa poverenja i zainteresovanosti za iskustva i doživljaje dece o njima samima, drugima i okruženju u kome provode većinu svog vremena, a to je uglavnom škola.

- U vezi sa tim, sami sa sobom roditelji mogu proveriti da li znaju sa kim njihovo dete najčešće provodi veliki odmor, koje igre najviše voli da igra sa vršnjacima, kome se obraća za pomoć, u koga ima poverenja, koga u odeljenju možda baš i ne voli, sa kim voli, a sa kim ne voli da sedi u klupi, ko je najzabavniji i voli da se šali, ko je najpopularniji, ko voli da se prvi važan, ko možda baš i nema puno prijatelja, ko voli da bude glavni i da drugima nameće svoje mišljenje, ko ume da povredi osećanja njegova ili tuđa, ko često govori neistine, ko je vrlo odgovoran, ko je stegnut i nije opušten, te naposletku i kako dete misli da izgleda u očima drugih - nabraja psiholog.

Ova pitanja vam otkrivaju dinamiku međusobnih odnosa u malim grupama kakvo je odeljenje i na taj način vam otvaraju prozor u socijalne i emocionalne odnose u dečijem kolektivu i pružaju uvid u potencijalnu neprilagođenost pojedinca.

Nadalje, podvlači psiholog, ključno je šta dalje možete da uradite sa ovim informacijama.

- Neretko se dešava da usled svojih obaveza i prečih problema roditelji nesvesno negiraju ili omalovaže iskustva kroz koje njihovo dete prolazi. Upravo zato, roditeljima se najpre savetuje da se decentriraju od svoje perspektive odraslog i da imaju u vidu da ono što je možda njima sitnica ili nebitno, za dete koje stvara svoja prva socijalna i emocionalna iskustva, sve može biti od velikog značaja. Zato je aktivno slušanje ključno na relaciji roditelj - dete - savetuje roditelje Nenadović.

dete bolnica psihijatar Foto: Shutterstock

To podrazumeva, naglašava psiholog, ne samo da slušamo, nego i da čujemo šta dete ima da kaže, te da, umesto da brže bolje damo savet, pridiku ili pokušamo da ga naučimo neku lekciju, strpljivo postavljamo dodatna pitanja, a sve u želji da razumemo kako je dete videlo ili doživelo neku situaciju.

- Način na koji će dete ispoljiti da li ga nešto muči u školi, da li ima problem sa vršnjacima ili sa učenjem najpre zavisi od uzrasta deteta, te s tim u vezi, budnost i osetljivost na bilo kakve promene u funkcionisanju deteta tražimo u domenu verbalnog, ali i neverbalnog. Budući da neće sva deca uvek jasno verbalizovati svoja unutrašnja stanja, fokusiramo se i na njihove crteže (posebno na mlađem uzrastu), ali i na promene u opštem funkcionisanju kao što su razdražljivost, promene u spavanju, apetitu, bolovi u stomaku ili glavi - objašnjava psiholog.

Imajući sve navedeno u vidu, Nenadović akcentuje da su uključenost u život deteta i zainteresovanost za njegova iskustva i doživljaj istih neophodan preduslov prepoznavanja bilo kakvih promena u funkcionisanju.

- Bez obzira na uzrast deteta, posmatranje, osluškivanje i otvorena komunikacija put su za izgradnju odnosa poverenja - zaključuje Nenadović.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Irena Marković rešava top tri nedoumice današnjih roditelja

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica