• 0

Vreme čitanja: oko 3 min.

Šta kada preteranim pomaganjem drugima štetimo sebi, objašnjava stručnjak

Vreme čitanja: oko 3 min.

Ovakvo stanje može ostaviti ozbiljne posledice po mentalno zdravlje i međusobne odnose. Procesom svesne promene moguće je prevazići ga balansiranjem želje da pomognemo drugima i brigom o sebi

  • 0
Psihoterapeut Svetlana Majkić Foto-kolaž: Shutterstock, Maja Milijanović

U kutlurama kao što je naša, briga za druge ljude i zajednicu visoko se kotira u vrednosnom sistemu. Pomaganje drugima, posebno članovima porodice, nije retka pojava, a nekada se i bespogovorno očekuje. Gotovo da svako od nas u sećanju ima nekog člana porodice koji je, stavljajući sve druge i njihove potrebe ispred svojih, ušao u porodičnu legendu.

No, šta se dešava kada se u pomaganju pronađe životna svrha a sopstvena vrednost meri samo kroz pomoć drugima, te šta je sindrom superpomagača (super-helper syndrome) i da li se iza ovog naizgled plemenitog čina krije problem, pitali smo psihoterapeuta Svetlanu Majkić:

- Termin "superpomagač" dolazi, kao i mnogi drugi termini, sa Zapada i to iz korporativnog sveta. Poslodavcima nije promaklo da ova vrsta ponašanja može da dovede do sindroma sagorevanja što ih lišava na duži ili kraći rok dobrih radnika te ugrožava proces rada. Ovakvo ponašanje može da bude smetnja timskom radu i da dovede do loših kolegijalnih odnosa. Jer oni koji imaju težnju da pomažu to često rade nekritički, čak neempatično, ne vodeći računa o osećanjima drugih što izaziva otpor i netrpeljivost okruženja.

Nije svako pomaganje problematično

U psihoterapiji se, prema rečima naše sagovornice, ova pojava prepoznaje kao sindrom preteranog ugađanja drugima. U njegovoj osnovi stoji prisila, kompulsivni poriv da se pomogne, da se drugi spašavaju čak i kada za tim nema potrebe:

- Važno je naglasiti da nije svako pomaganje i želja da se pomogne problematično. Problematično je ako ne poštujete granice drugih, ako to radite nametljivo i bez pitanja. Superpomagač nema zlu nameru kada ovo radi, jedina namera je da utiša svog unutrašnjeg kritičara! Pomažući drugima omogućava sebi da na kratko oseti da vredi kao ljudsko biće, da sebe učini vidljivim. Ovo je borba da se očuva doživljaj samopoštovanja.

tužna žena, usamljenost, kiša, jesen Foto: Shutterstock

Uvereni da svet ne može da funkcioniše bez njih, superpomagači se maksimalno žrtvuju zanemarujući svoje potrebe. To dovodi do fizičkog i emocionalnog iscrpljenja uzrokujući probleme poput nesanice, fizičkih bolova, emocionalne nestabilnosti i rizika od sagorevanja ili depresije. Takođe, ovakvo ponašanje može dovesti do toksičnih i neuravnoteženih odnosa. Emocionalna zavisnost između onih koji pružaju pomoć i onih koji je primaju može

izazvati ogorčenje, bes i osećaj iskorišćenosti a to superpomagača čini još ranjivijim.

Na pitanje koji profil ličnosti je sklon ovom sindromu Svetlana Majkić kaže:

- One osobe koje ne veruju u sopstvenu vrednost i koje pokušavaju da istu zavrede i potvrde kompulsivnim pomaganjem. Verovatno je ovo bio uslov i u njihovoj primarnoj porodici a koji je trebalo da ispune da bi se dobila potvrda da su vredna ljudska bića koja zaslužuju poštovanje i uvažavanje.

Koraci ka prevazilaženju problema

Uprkos izazovima, problem sa kojim se suočavaju oni koji pate od ovog sindroma je rešiv. Uz podršku i posvećenost psihoterapeuta, potrebna je i lična angažovanost kao i određeni koraci koji mogu da pomognu:

- Na prvom koraku je potrebno odvojiti doživljaj lične vrednosti i pomaganje, odnosno ugađanje drugima. Proširite svoj doživljaj identiteta i na druge aspekte života, druge odnose i postignuća koja nemaju veze sa pomaganjem. Obratite pažnju na svoje potrebe i obavljajte samo posao za koji ste lično odgovorni.

Drugima pomažite samo ako to jasno traže, a i tada razmislite kako će to da utiče na kvalitet kojim obavljate vaš deo posla. Podsećajte sebe da i vi imate prava kao i drugi i da svako ima svoj deo odgovornosti, te da nije vaše da radite posao za druge i ugrožavate svoju radnu sposobnost. Naučite da tražite pomoć ali i da sačekate da je drugi traže od vas pre nego što počnete da pomažete. – savetuje Majkić.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Zorana Šulc: Zbog sna sam znala da ću još živeti

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica