Godinama sam plaćala majci stan i račune: Kada je majka prodala sve zbog polubrata, odlučila sam da uzvratim
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Ona.rs.
<% message.text %>
Mancini
Ovakve stvari se često dešavaju. Iako ovaj priča nije baš najbolje u detaljima logična (Kirija! Vodite računa o tome). U mom slučaju, skoro 30 godina sam "se odrao i fizički i psihički i finansijski" od trke, frke, brige i nege roditelja. Dok je to trajalo nisam uopšte pomišljao o nekakvom ili tačnije nikakvom nasledstvu. Otac mi je dve godine pre smrti prvi prepričao a potom i pokazao testament, bio je to zaista fer/korektan, realan testament, poprilično se mislilo i na sestru, njihovu kćerku. Po smrti oca, pojavio se testament koji je bio drugačiji i gde je mišljenje svih iz rodbine, komšiluka, poznanika.. da sam ja baš zayeban. Oba roditelja su poslednjih godina mentalno "puklo", otac od nekoliko moždanih udara, majka od Alchajerove bolesti. Otac je počeo da se ljuti na mene za bukvalno najsitnije stvari. I eto, na kraju me je i kaznio. Tako da... šta da vam kažem. Jedino stalno ponavljam sebi. Trebalo je, po mojoj ženidbi još pre 41 godinu, da se apsolutno odvojim, na sve moguće načine, od njih i da se, kao i moja sestra, samo u izuzetno retkim slučajevima, vidimo i čujemo. Neverovatno.
Radovan
Valjda je nesto preteklo od te kuce sto je baba prodala? Prodala za lecenje drugog deteta, to je ok, onda je ok i da posle prodaje kuce ode kod tog deteta da zivi, a ne ovo drugo da nastavi da placa, u novoj situaciji kiriju. Po vama neko treba da ima osecanja i da celog zivota potura grbacu za druge, a neko da ladi muda. Sve ima svoj kraj
Gogo
Svi smo samo ljudi,a to znaci ovo sto smo citali. Novac je ,pa skoro sve u svemu. Uvek su ocekivanja nejednaka za dvije strane.