Da li praznični ručak mora da se završi svađom? Evo kako da izađeš iz istog kruga

 
  • 0

Uskrs, porodični odnosi i konflikti za stolom skoro uvek dolaze u paketu - to su isti razgovori, iste teme i isti osećaj da si već bila u toj situaciji. Znaš već i kako to izgleda - bezazlena rečenica koja skrene u procenjivanje tvojih odluka, pitanja koja se postavljaju bez razmišljanja, a ostavljaju gorak ukus, i atmosfera u kojoj se očekuje da ostaneš smirena.

Ako već unapred možeš da predvidiš tok tih razgovora, možda je pravo pitanje ne kako da ih izbegneš, nego kako da prvi put ne učestvuješ u njima na isti način, ili da do njih ni ne dolazi.

Sve si ovo već jednom prošla

Ako već sada u glavi vodiš iste razgovore koje ćeš za Uskrs voditi za stolom, nisi luda, samo si iskusna.

Znaš tačno kako ide. Neko će u jednom trenutku reći nešto bezazleno, pa će to skrenuti na dobro poznati teren, a to su tvoje odluke, tvoje godine, tvoji planovi i tvoje greške. Sve servirano uz dobru nameru i još jednu turu hrane koju nisi tražila. Kao da postoji nepisano pravilo da se uz kuvana jaja i barenu šunku iznosi i tuđa procena tvog života.

I svake godine se isto nadaš to da možda ovog puta neće krenuti u tom pravcu. Možda će biti podnošljivije, možda si i ti porasla pa te neće doticati.

Međutim, ove stvari se retko menjaju same od sebe. Samo postaneš svesnija koliko te umaraju. Zatim se desi prelomni momenat koji nema veze s velikim odlukama, nego s onim najmanjim o tome da li ćeš opet ući u istu priču ili ćeš ovaj put uraditi bar nešto drugačije.

Ne radi se o tome da postaneš hladna ili da nekoga "postaviš na mesto". Nema velikih monologa koji rešavaju odnose. Mnogo je realnije da ćeš sedeti, klimati glavom i u nekom trenutku osetiti kako ti želudac igra jer znaš gde razgovor vodi.

U toj sekundi imaš izbor koji deluje nebitno, ali ništa nije nebitno.

Ne mora svaki razgovor da bude tvoj problem

Možeš da nastaviš po starom, da objašnjavaš, braniš se, pokušavaš da menjaš mišljenja nekoga ko ih nije menjao 20 godina. Ili možeš da uradiš nešto što ti se čini malim.

Da ne odgovoriš na svaku provokaciju.

Da ne pojašnjavaš svoj život kao da si na saslušanju.

Da ne prihvataš svaku temu koja ti se baci.

Neće niko ustati i reći "bravo", verovatno niko neće ni primetiti odmah. Ili će primetiti da si drska. Ali praviš razliku, jer prvi put ne trošiš energiju na nešto što unapred znaš kako se završava.

Verovatno će biti neprijatno.

I nije sigurno da će se završiti bez ljutnje.

Ono što moraš znati jeste da ljudi ne reaguju na tvoje reči koliko na tvoje obrasce ponašanja. Kad promeniš obrazac, makar minimalno, njihov pristup kreće da škripi.

To škripanje je zapravo neki prostor za tebe. Mali, ali dovoljan. U tom prostoru možeš da odlučiš koliko si dostupna. Ne u teoriji, nego u stvarnosti i tome koliko ostaješ kad vidiš da ide nizbrdo.

Jer, iskreno, nije svaki razgovor vredan.

Nije sve što trpiš znak zrelosti

Postoji ona zabluda da su trpljenje i snalaženje dokaz zrelosti. Da ako ostaneš, istrpiš i prećutiš, to znači da si bar pristojna. U praksi to često znači samo da si umorna i da si opet dala više nego što si htela.

Zrelost je zato pre odluka da odeš ranije bez drame. Da promeniš temu bez objašnjenja. Da ustaneš od stola i pereš ruke malo duže nego što bi inače, a samo da uhvatiš minut mira.

Ništa herojski, ali dovoljno da ne izludiš.

I sad dolazimo do dela koji ljudi najteže prihvataju - moguće je voleti svoju porodicu i istovremeno ne želeti svaki razgovor s njima. Te dve stvari nisu u sukobu, samo smo naučeni da ih gledamo kao da jesu.

Oni se neće promeniti

Uskrs neće magično popraviti odnose. Neće niko odjednom postati pažljiviji, niti će iščeznuti priče koje te živciraju. To nije pesimizam, to je čisto rasterećenje od očekivanja koja te svake godine dočekaju nespremnu.

Ono što može da se promeni jeste tvoja pozicija u svemu tome.

  • Ne moraš da odgovoriš na sve.
  • Ne moraš da ostaneš duže nego što ima smisla.

I najkonkretnije - ne moraš praznike završavati iscrpljena samo da bi rekli da si "ispoštovala".

Ako se ove godine završi tako da si makar jednom prekinula stari obrazac, to je već ozbiljna promena. Zapravo je to jedina vrsta promene koja se zadrži i kad se sto raščisti, jaja pojedu i svi se vrate svojim životima.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Da li možete da budete savršen roditelj i radnik u zemlji gde jedna plata nije dovoljna za porodicu?

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica