Dnevnik Lenke Dunđerski otkrio je detalje NAJTUŽNIJE srpske ljubavne priče: Ona je imala 21 godinu, a on 50

Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto-kolaž: Wikipedia/Тајга

Jedna od najpotresnijih ljubavnih priča u srpskoj književnosti simbol je neuzvraćene i intenzivne ljubavi: Laza Kostić, već u poznim godinama života, zaljubio se u Lenku Dunđerski, sestru imućne vojvođanske porodice, 30 godina mlađu. Njihova veza, obavijena misterijom i ličnim bolom, kulminirala je stihom koji spada u najlepše u srpskoj književnosti - pesmom "Santa Maria della Salute".

Upoznali su se u Čelarevu, 1891. godine

Jelena Lenka Dunđerski rođena je 1870. godine, ćerka bogatog župana Lazara Dunđerskog, poznatog po filantropskim aktivnostima. Bila je obrazovana, lepa i talentovana - govorila je nekoliko jezika i svirala klavir. Laza Kostić je sreo Lenku 1891. u Čelarevu kada je imao 50, a ona 21 godinu. Njihova romansa ubrzo je postala centralna tema u vrtićima književnog i višeg društvenog života tadašnje Vojvodine.

Pesnik je često boravio u porodičnom dvorcu Dunđerskih i u somborskom hotelu porodice. U njegovim kasnijim dnevničkim zapisima opisana je Lenka kao izvanredna žena koja je probudila večno usnulu strast u njegovom srcu.

Povlačenje i razočaranje

Uprkos uzajamnoj naklonosti, Laza je pod pritiskom društva i Lenkinog oca bio primoran da prekine vezu. Povukao se prvo u manastir Krušedol, a potom se oženio drugom ženom. Lenka je, povređena i slomljena, nastavila da čeka, verujući u svoju ljubav.

Promatrajući kroz delove njenog dnevnika, postaje jasno da je Lenka do kraja verovala da će Laza s vremenom priznati svoju ljubav - čak i nakon što se oženio.

Dnevnik Lenke Dunđerski

Lenkina zbirka dnevničkih zapisa, koju je Dnevno.rs objavio u ekskluzivnom uvidu, baca novo svetlo na njena osećanja tokom proteklih godina njihove veze. U zapisima je jasno izražena njena strastvena posvećenost, ali i rasprava s vlastitim očajem kada je Laza konačno odlučio da okonča vezu:

- Kad žena voli, na sve je spremna... ali on se oženio! Da li je mogao da bude svirepiji? Za kuma je pozvao mog oca...

U poslednjem zapisu, neposredno pre smrti, Lenka piše:

- Darivaću sebe i njega najskupocenijim darom: koji je večan i koji se ne zaboravlja... Poklonom večnim.

Tragičan kraj i neizgovorena istina

Lenka je umrla iznenada 8. novembra 1895. u Beču, u 26. godini života, navodno od tifusne groznice. Sahranjena je u Srbobranu. Međutim, zapis iz dnevnika dramatizuje scenario njenog samoubistva kao konačni čin ljubavne žrtve - "dar" koji je pružila Lazinu pesničkom geniju.

U knjizi dr Radivoja Simonovića navodi se da je dnevnik pronađen nakon Lenčine smrti, ali je potom uništen na zahtev porodice i pesnika kako ne bi kompromitovao Lazinu reputaciju.

Pesma "Santa Maria della Salute", neka vrsta spomenika Lenki, nastala je nakon njene smrti. U stihovima, Laza izražava kajanje, čežnju i trajnu bol. To je postalo najemotivnija ljubavna pesma srpske poezije - oličenje neuzvraćene ljubavi i nekoga ko zna da je kasno za pokajanje.

(Ona.rs)