U ovoj zgradi u Beogradu Ivo Andrić je napisao svoja najveća dela: Iz nje se iselio tek kada se oženio Milicom

J. V.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Andrić se uselio u podstanarsku sobu kod advokata Brane Milenkovića, na prvom spratu. Ušao je s par kofera

Ivo Andrić i Milica Babić - Od samog početka poznanstva, cvetala je ljubav Iva Andrića i Milice Babić. Nobelovac nije krio da je Milica zapravo „Jelena, žena koje nema“, o kojoj je pisao dok su se tajno voleli. Pisma koja joj je slao potpisivao je sa „tvoj Mandarin, koji te nežno grli“. Milica je bila školovani kostimograf, čije su kreacije krasile pozorišne predstave. Pre Iva, bila je udata za Nenada Jovanovića. Sa Andrićem se venčala 1958. godine i u slozi i velikoj ljubavi živeli su u stanu na Andrićevom vencu u Beogradu, do njene smrti 1968. On je preminuo 1975. godine / Foto; Wikipedia/Stevan Kragujević

Modernistička arhitektura Prizrenske 7 donela je nagradu Branislavu Kojiću za najlepšu fasadu Beograda 1934.  Ali, pričati o Prizrenskoj 7, a ne pomenuti njenog slavnog podstanara, nije moguće. Ivo Andrić je stanovao u ovoj zgradi kao podstanar od 1941. do 1958. godine, punih 17 godina.

Prizrenska ulica je ime dobila po Prizrenu, gradu koji je sedište istoimene opštine u Srbiji, u južnom delu Kosova i Metohije. Prizrenska ulica spada u jednu od 34 ulice kojima nikada nije menjano ime.

Na samom ulazu nalazi se tabla koja podseća da je u ovoj zgradi Ivo Andrić napisao "Na Drini ćupriju", "Travničku hroniku", "Prokletu avliju". Andrić se uselio u podstanarsku sobu kod advokata Brane Milenkovića, na prvom spratu. Ušao je s par kofera.

Ovo je zgrada koja je dobila nagradu za najlepšu fasadu Beograda 1934. godine. Arhitektonska vrednost Prizrenske 7 je velika - bočan zid prema strmoj Reljinoj ulici je zakrivljen, kao i čini se da cela zgrada uzleće uz padinu. Otvorene terase prema Savi poštuju pogled koji "puca" s Terazijskog parka. Balkoni seku vertikalu i dupliranjem po horizontali dinamizuju fasadu. Kojić se igrao geometrijom, ali je igru iskusno podredio nagibu terena i osunčanosti stanova.

Šta bi bilo kad bi ta i mnoge druge zgrade progovorile, zapitao se novinar i pisac Nenad Novak Stefanović kada je krenuo u nesvakidašnju književno-arhitektonsku avanturu. Počeo je da "osluškuje i beleži njihove glasove", zavirio je u državne arhive i arhive poznatih beogradskih familija, proučavao monografije, knjige i stručne časopise, razgovarao sa svedocima prošlosti. Tako je nastao "Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda", nesvakidašnja istorija prestonice sagledana kroz ključaonicu slavnih ljubavi.

Prizrenska ulica 1979. godine, bila i ostala prelepa. Foto: Wikimedia Commons/Public domain/erwinruijs

Andrić će kod Milenkovića živeti sve do venčanja sa Milicom 27. septembra 1958. i preseljenja u zajednički stan u Ulici Proleterskih brigada. Tri godine nakon ulaska u brak Milica i Ivo odlaze na najvažniji događaj u njegovom životu - dodelu Nobelove nagrade za književnost u Stokholmu.

(Ona.rs/Politika/vrilfengsui.com)