Američki senator koji je pronašao veru u manastiru Ostrog: "Moji bolovi su jednostavno iščezli"
U svetu politike, gde se odluke donose hladne glave, retko se čuje priča o duhovnom preobražaju. Međutim, iskustvo američkog senatora Vilijama Billa Bara u manastiru Ostrog u Crnoj Gori predstavlja izuzetak. Njegova priča o isceljenju i duhovnom buđenju postala je inspiracija mnogima širom sveta.
Senatorova borba: Od atentata do duhovnog putovanja
Godine 1970, senator Bar iz Ilinoisa preživeo je atentat u kojem je izgubio nogu. Uprkos medicinskim naporima, trpeo je hronične bolove i visoku temperaturu. Jedne noći, počeo je da sanja neobičan san: penjanje ka beloj crkvi u steni, gde ga je dočekivao starac bele kose i brade, koji je isceljivao bolesne dodirom. San se ponavljao, ali senator nije znao o kom mestu se radi.
Bolovi su mu postajali svakodnevna muka, a lekari, i pored truda, nisu uspevali da zaustave groznicu i druge simptome koji su se sve češće javljali. Dani su prolazili u nemoći, a noći u nemiru — sve dok jedne večeri nije usnio san koji će mu zauvek promeniti život.
U snu se nalazio na uskoj stazi koja je vodila ka visokoj steni, obavijenoj maglom. Iznad nje, u samom srcu kamene litice, stajala je mala bela crkva, gotovo nestvarna u toj uzvišenoj tišini. Svake noći san se ponavljao, i svaki put ga je pred crkvom dočekivao starac duge bele kose i brade, obučen u jednostavnu mantiju, čije prisustvo nije izazivalo strah, već dubok mir.
Taj starac nije govorio njegovim jezikom, ali ga je savršeno razumeo. Bez reči, rukom mu je pokazivao da pođe za njim, vodeći ga kroz kamene hodnike i tihe odaje crkve, u kojima su ležali bolesnici. Dodirima svojih ruku, starac ih je isceljivao — i oni su ustajali, zahvalni, sa suzama u očima. Bar je znao da san nije običan. Osetio je da gleda nešto sveto.
"Osećao sam mir koji nikada ranije nisam iskusio. Taj čovek nije bio samo vođa u snu — bio je neko ko je znao sve moje rane, spoljašnje i unutrašnje. Bio je svetac, iako to tada još nisam znao", rekao je kasnije Bar svojoj supruzi Dojni.
Njegova žena, i sama lekarka, nije odmah znala šta da misli. Ipak, kako su se snovi nastavljali — uvek isti, uvek jasni — oboje su shvatili da to nije puka fantazija, već poziv. Sudbinski znak.
Otkrivanje Ostroga: San postaje stvarnost
Potraga za odgovorima vodila ga je do jednog renomiranog protetičara jugoslovenskog porekla, kod kog je išao na izradu nove proteze. U njegovoj kancelariji, na zidu, visila je slika — bela crkva u steni, baš kao iz sna. I ikona. Sveti Vasilije Ostroški.
"To je to!" uzviknuo je senator, gotovo zanemeleći od iznenađenja. Proteticar, Jan, ispričao mu je o manastiru Ostrog, o moštima sveca i o hiljadama vernika koji dolaze tražeći utehu i ozdravljenje.
Ohrabren, odlučio je da poseti manastir Ostrog 1980. godine, zajedno sa grupom pacijenata sa amputiranim ekstremitetima.
Isceljenje u svetinji: Snaga vere
Tokom boravka u manastiru, senator je svakodnevno uz veliki fizički napor posećivao Gornji manastir, klečeći pred moštima Svetog Vasilija i moleći se. Bolovi su se postepeno smanjivali, a duhovna snaga rasla. Po povratku u SAD, bolovi su nestali, a Bar je pronašao novu životnu svrhu.
Te 1980. godine, Bar je odlučio da ne okleva. Pridružio se grupi ljudi s amputacijama i krenuo put Crne Gore. Pre posete manastiru postio je, molio se, živeo isposnički i učio molitve na srpskom jeziku. Svakoga dana penjao se, uz veliki fizički napor, do Gornjeg manastira — vođen nekom nevidljivom, snažnom silom.
"Osećao sam kao da me neko vuče naviše, a istovremeno podiže iznutra", zapisano je u knjizi Plavi golub.
Klečao je pred moštima Svetog Vasilija, danima, u tišini i molitvi. Bolovi su nestajali. U duši — potpuni mir.
"Posete Gornjem manastiru ne mogu se uporediti ni sa čim na svetu", rekao je kasnije. "Tamo sam pronašao ono što nijedna medicina nije mogla da mi da — smisao i veru."
Po povratku u SAD, Bar se vratio bez bolova, sa osmehom, sa ikonom u ruci i duhovnim mirom u srcu. Nekoliko ikona Svetog Vasilija Ostroškog poklonio je svojim najbližima, kao znak svetlosti koju je poneo iz bele crkve u steni, sa visine koja više ne pripada samo ovom svetu.
"Osetio sam kako mi telo postaje lagano, kao da ga više ne nosim. Moji bolovi su jednostavno iščezli, a u srcu je ostala tišina koju nikada ranije nisam poznavao," navodi Bar u svedočenju koje je prenela njegova supruga.
Svedočanstvo supruge: Knjiga "Plavi golub"
Supruga senatora, dr Dojna Galić Bar, američki psihijatar crnogorskog porekla, zabeležila je ovu priču u svojoj knjizi Plavi golub. Knjiga je postala svedočanstvo o snazi vere i isceljenju koje prevazilazi granice razuma.
"Moj muž je otputovao kao političar, a vratio se kao vernik. Ostrog mu nije izlečio samo telo, već i dušu," piše Dojna u poglavlju posvećenom njihovoj poseti Crnoj Gori.
Ostrog: Mesto čuda i vere
Manastir Ostrog, uklesan u stenu planine Ostroške grede, jedno je od najposećenijih pravoslavnih svetilišta na Balkanu. Poznat je po brojnim svedočanstvima o čudesnim isceljenjima i duhovnim preobražajima. Vernici svih veroispovesti dolaze u nadi da će pronaći mir, zdravlje i duhovnu snagu.
"Stajao sam pred moštima, okružen tišinom. Nisam znao nijednu molitvu napamet, ali srce je govorilo sve. Osetio sam prisustvo svetitelja," izjavio je Bar u jednoj zabelešci koju je supruga prenela u knjizi.
Ova priča je zasnovana na svedočanstvima iz knjige "Plavi golub" i dostupnim izvorima. Iako nema zvaničnih potvrda iz američkih institucija, priča ostaje inspiracija za mnoge.
(Ona.rs/awakeningtimes.com/me.visit-montenegro.com)