"Bez Gage Nikolića ne bi bilo Zone Zamfirove": Šotra otkrio istinu o legendarnom filmu, evo šta je bio problem

K. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Snimljen prema književnom delu Stevana Sremca, film „Zona Zamfirova“ predstavlja ljubavnu priču između pripadnika različitih društvenih slojeva – bogataške ćerke Zone (Katarina Radivojević) i kujundžije Maneta (Vojin Ćetković), čije porodice ne dozvoljavalju njihovu vezu. Ipak, ljubav nadvladava sve poteškoće. Smešten u ambijetalni Niš s kraja 19. veka, film je bio veoma ambiciozan, prevazivši sva očekivanja. Pojedini izvori tvrde da je „Zona Zamfirova“ najgledaniji srpski film svih vremena. / Printskrin: YouTube/ Ivan Koutzaroff

Vest o smrti proslavljenog reditelja Zdravka Šotre potresla je čitav region. Čovek koji je oblikovao decenije jugoslovenskog i srpskog filma i televizije, preminuo je u 93. godini. Njegovo stvaralaštvo obeležile su nebrojene kultne serije i filmovi, ali i jedno priznanje koje danas, nakon njegove smrti, odzvanja posebno emotivno – da bez Dragana Gage Nikolića nikada ne bi nastala ni “Zona Zamfirova”.

„Tražili su od mene s televizije da adaptiram Zonu Zamfirovu. Uradio sam to pre više od 30 godina, ali promenio se urednik i novi nije želeo da se to radi. Prošlo je deset godina i mi ne bismo snimili film bez Dragana Nikolića. Gaga je potegao svoje veze i našli smo pare. On je izabrao i da odigra Hadži Zamfira, a deo ekipe bila je i njegova Milena. Bez Gage ne bi bilo ni Zone“, rekao je Šotra.

Ta rečenica najbolje svedoči o njegovoj odanosti glumcima, o prijateljstvu koje je trajalo decenijama i o dubokom poštovanju koje je imao prema umetnicima sa kojima je radio.

„Družio sam se još na Akademiji sa mnogima. Od 70-ih godina, družio sam se sa Draganom Nikolićem do poslednjeg njegovog časa“, govorio je Šotra. O Mileni Dravić i Gagi imao je samo reči hvale:

„Divni ljudi, divni glumci. Ona je otkrivena u filmu Prekobrojna, bljesnula je tu i takva ostala do kraja. Dragan Nikolić je bio čudo! Dobar glumac, dobar čovek, duhovit i mangup.“

Foto: A. Nalbantjan/Tanjug/Zoran Žestić

U svojim intervjuima, Šotra je uvek isticao da su ga upravo glumci inspirisali, da je kroz njih stvarao i disao film. I zato nije čudo što je svoju poslednju knjigu, Mojih 500 glumaca, posvetio upravo njima.

„Ja sam nabrojao pet stotina glumaca, iz tri veka. Od onih rođenih u 19. do onih iz 21. veka. S njima sam živeo i radio. Njima dugujem sve“, rekao je Šotra u jednom od svojih poslednjih razgovora.

Zdravko Šotra bio je i poslednji hroničar jednog nestalog sveta – sveta umetnosti, boemije i kafanskih razgovora, sveta u kojem su se stvarali filmovi koji su oblikovali generacije.

Foto: Antonio Ahel / ATA Images / Profimedia

„Sve manje i manje... Ja sam, za razliku od svojih kolega, uvek se družio sa glumcima i piscima. To su bili čopor razgovora, ideja, života. Onda se pojavio Arkan i to sve razjurio“, rekao je sa setom.

Od šezdesetih godina prošlog veka, pa sve do svoje smrti, Šotra je bio sinonim za televizijsku i filmsku magiju. Režirao je bezvremenske serije i filmove koji su postali deo naše kolektivne emocije.

„Prolazio sam i rat i razne teškoće. Stekao sam naviku da sve što je teško, ostavim iza sebe. Ne vuci to sa sobom, nego počni novi dan“, govorio je, otkrivajući svoju životnu filozofiju.

Foto: Antonio Ahel / ATA Images / Profimedia

Danas, kada nas je napustio, ostaje ono što je stvorio – filmovi, rečenice, likovi i sećanja. I priča o Zoni Zamfirovoj, koja ne bi postojala bez njega, ali ni bez Gage Nikolića, prijatelja s kojim je delio umetnost i život.

Zdravko Šotra zauvek će ostati simbol jedne epohe – epohe u kojoj su se filmovi snimali srcem, a prijateljstva bila jača od vremena.

(Ona.rs)