Žene su ga obožavale, postao je zvezda jugoslovenske kinematografije: Onda ga je ščepala jeziva zavisnost

S. R.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Nebojša Bakočević bio je jedan od onih glumaca koje kamera ne objašnjava, već otkriva. Jedan od najvećih zavodnika bivše Jugoslavije, lice osamdesetih i simbol vremena u kojem su harizma, bunt i mladost išli ruku pod ruku.

Rođen je 1965. godine u Beogradu. Glumu je studirao u klasi profesora Predraga Bajčetića, zajedno sa Anicom Dobrom, Goranom Radakovićem i Đorđem Davidom, generacijom koja je obeležila domaći film i televiziju. Sa glumom je počeo izuzetno rano. Već kao devetogodišnjak pojavio se u filmu "Rekvijem za teškaša", a potom i u ostvarenjima "Đavolje merdevine" i "Dečak i violina".

Nebojša postaje zvezda osamdesetih

Tokom osamdesetih godina postaje jedno od najprepoznatljivijih lica jugoslovenske kinematografije. Filmovi u kojima je igrao danas imaju status kultnih. "Bal na vodi", "Dogodilo se na današnji dan", "Oktoberfest", "Kako je propao rokenrol", "Video jela, zelen bor" samo su neki od naslova koji su ga učvrstili kao ikonu jedne epohe. Publika ga je volela, a žene obožavale.O svom odnosu prema slavi i obožavateljkama govorio je bez zadrške.

- Akademiju sam upisao zbog žena. U životu me zanimaju isključivo dve stvari: hrana i žene. Za Oskara me zabole uvo. Volim vesele, lepe i pametne žene. Da bih se oženio, ona bi morala da se brine o meni, a ja o svemu ostalom. Još je davno Leonard Koen napisao da će žene jednog dana preuzeti sve u svoje ruke, a muškarci će se baviti svojim detinjastim poslovima, kao što su umetnost i poezija. One i onako održavaju ovaj svet u životu, rekao je Bakočević u jednom intervjuu.

Privatni život, pad i povlačenje iz javnosti

Njegov privatni život bio je jednako buran kao i imidž koji je nosio. Bio je u emotivnoj vezi sa balerinom Ašhen Ataljanc, a prema pisanju tadašnjih medija, veza je okončana zbog problema sa drogom. Sama balerina kasnije je govorila da joj je žao što je u jeku slave postao zaboravljen.

Devedesetih godina snimio je tek nekoliko, ali zapaženih uloga. U dvehiljaditim se povlači iz prvog plana i pojavljuje se uglavnom u epizodnim ulogama. Poslednji put publika ga je gledala u serijama "Vratiće se rode" i "Pet", kao i u filmu "Artiljero".

Povlačenje iz javnosti pratile su mračne priče o zavisnosti, dugovima i navodnim incidentima, uključujući i glasine o pokušaju pljačke banke u Kotoru. Njegova majka je u jednom trenutku javno progovorila o tome, priznajući da više ne prepoznaje šta se dešava u glavi njenog sina.

Uprkos svemu, Nebojša Bakočević do danas ostaje figura koja se pamti. Tajanstven, povučen, retko prisutan u medijima, zadržao je auru nedorečenosti koja ga je oduvek činila privlačnim. Bio je glumac kojeg nije bilo moguće svesti na skandal ili naslov. Ostao je simbol jedne generacije i jednog filmaškog vremena koje se više ne ponavlja.

(Ona.rs)