10 znakova da je muškarac odrastao bez oca: Mnogi će poricati ovo - a možda je i to znak

M. P.
Vreme čitanja: oko 3 min.

foto Pixabay/Ilustracija

Odsustvo oca u detinjstvu i kasnije u životu ne ostavlja uvek vidljive tragove na prvi pogled. Ne mora da se ogleda u problematičnom ponašanju, lošim izborima ili očiglednim emotivnim ranama. Mnogo češće, ono se tiho uvlači u način na koji muškarac voli, reaguje, ćuti, trpi i donosi odluke, često i ne znajući zašto.

Odrastanje bez očinske figure ne znači da neko ne može postati dobar, stabilan i brižan čovek. Ali znači da je neke važne životne lekcije morao da nauči sam, bez muškog uzora koji bi mu pokazao kako da se nosi sa emocijama, autoritetom, konfliktima i sopstvenom ranjivošću.

Ovo su obrasci ponašanja koji se često javljaju kod muškaraca koji su odrasli bez prisutnog oca.

1. Teško se otvara i pokazuje ranjivost

Bez oca koji bi mu pokazao da su emocije dozvoljene i zdrave, mnogi muškarci nauče da ih potiskuju. Uz poruke da ranjivost "nije muška", odsustvo roditelja koji bi to razbio često ostavlja dubok trag.

Umesto da govore o strahu, tugovanju ili razočaranju, oni ćute. Vremenom, ta tišina postaje navika, a ne izbor.

2. Bes izbija brže nego što bi želeo

Kada nema prostora za obradu emocija, one pronalaze najkraći put ili izlaz, često kroz bes. Iza naglih reakcija obično se kriju povređenost, nemoć ili osećaj odbacivanja.

Bes tada postaje prečica, jer je to jedina emocija koju su naučili da smeju da pokažu.

Foto: Shutterstock

3. Vezuje se za izmišljene očinske figure

Likovi poput strpljivih TV očeva ili filmskih junaka često zauzimaju posebno mesto. Oni postaju simbol svega što je nedostajalo - zaštite, razumevanja, doslednosti.

Citati, scene i poruke tih likova nose veću težinu nego što bi se očekivalo, jer predstavljaju zamišljeni model očinstva.

4. Preterano je samostalan

Na prvi pogled deluje snažno, sposobno i samouvereno. Ne traži pomoć, rešava probleme sam i retko se žali. Ali ta samostalnost često nije izbor, već mehanizam preživljavanja.

Rano je naučio da niko neće doći da ga spase. Zato mu oslanjanje na druge deluje rizično, pa čak i opasno.

5. Posebno je osetljiv na neispunjena obećanja

Obećanja shvata ozbiljno i kada ih daje i kada ih prima. Kada se iznevere, bol nije površna, već duboka.

Svako razočaranje vraća ga na stari osećaj čekanja i nade koja se nije ispunila. Zato brzo uči kome može da veruje, a kome ne.

Foto: Shutterstock

6. Umanjuje sopstvene uspehe

Ne zato što mu nisu važni, već zato što nikada nije navikao da ih neko slavi sa njim. Bez oca koji bi bio ponosan, naučio je da ide dalje bez zadržavanja.

Uspehe doživljava kao obavezu, ne kao trenutak za slavlje. Reflektori mu nisu prijatni, navodi "Your Tango".

7. Teško postavlja zdrave granice

Bez jasnog modela autoriteta i granica u detinjstvu, u odraslom dobu često prelazi sopstvene limite. Pristaje na previše, ćuti kada mu nije prijatno i izbegava sukobe.

Reč "ne" mu teško silazi sa usana, čak i kada zna da bi je trebalo izgovoriti.

8. Donosi odluke, pa ih odmah preispituje

Bez oca koji bi potvrdio njegove izbore ili ga naučio kako da razmišlja o posledicama, teško veruje sopstvenom sudu.

Čak i kada odluči ispravno, sumnja ga prati dugo nakon toga. Umesto olakšanja, oseća strepnju.

Foto-ilustracija: Shutterstock

9. Odbijanje ga pogađa dublje nego što pokazuje

I najmanji znak odbacivanja može probuditi stari osećaj da nije dovoljno važan da bi neko ostao. Spolja deluje hladno ili ravnodušno, ali unutra analizira svaki detalj.

Nedostatak stabilne očinske figure često otežava verovanje da su ljudi dosledni i pouzdani.

10. Oprezan je kada razmišlja o očinstvu

Strah od očinstva ne dolazi iz nezainteresovanosti, već iz ogromne odgovornosti koju oseća. Zna koliko odsustvo boli i ne želi da ponovi isti obrazac.

Ta opreznost je zapravo znak svesnosti i želje da bude drugačiji. Kada dođe trenutak, upravo ta pažnja često ga čini boljim ocem nego što misli.

Foto: Shutterstock

Tihe rane koje ne znače slabost

Muškarci koji su odrasli bez oca često nose nevidljive ožiljke, ali i izuzetnu snagu. Ono što su morali da nauče sami, naučili su dublje. A razumevanje tih obrazaca nije optužba, već prilika za isceljenje, rast i drugačije izbore.

(Ona.rs)