"Nismo loše majke i žene, nego smo ljudi": Žene su nam otkrile kako brinu o sebi, mi sad imamo pitanje za sve
Kad sam pokrenula podkast u pidžamama, nisam mogla da zamislim kako će sve izgledati kad se mikrofon upali, a maske spadnu. Znala sam samo da želim iskreno - bez filtera, bez ulepšavanja, bez “sve je super” fraza koje se tako lako lepe za svakodnevicu. I već posle prve epizode shvatila sam da nisam pogrešila.
Koliko vas nam je pisalo da ste se uz prvu epizodu sa Marinom smejale, malo rastužile, ali i podsetile da sebe stavite na prvo mesto. Da ste prvi put naglas rekle „i ja sam se tako osećala“. Da ste prepoznale sebe u njenoj priči o postporođajnoj tišini, o telu koje nekad zabušava, o mislima koje se prepliću između ljubavi i straha. Da ste osetile da niste same.
Niste krile ni svoje male tajne - ono vreme koje odvajamo za sebe kada pošaljemo decu, muževe ili druge ukućane na spavanje da bismo u miru, same sa sobom, gledale seriju, preslagale misli po fajlovima ili jednostavno gledale u jednu tačku u potrazi za mirom koji nam toliko nedostaje.
Neki od vaših komentara su: "Ja nju potpuno razumem"
"I ja, al mi žene zausta zaslužujemo malo svog mira. Ne jer smo loše majke/žene nego jer smo ljudi, samo ljudi kojima je potrebna snaga mir za sledeći dan"
"Najlepši deo dana kada muž i deca odu da spavaju, e onda je mojih 5 minuta za kaficu, seriju, film ili da jednostavno gledam u plafon"
"Tako i treba biti, svi mi trebamo malo vremena sami sa sobom. I ne treba imati grižu savjesti. Jer je to dobro i pomaže svima"
"Priznajem isto. Ponekad se osjećam da sam zloća kad ih potjeram u krevet. A kad sam se nacalila eto sina da priča o školi drugovima, a taman muža i malu uspavala"
I baš zbog toga, odlučile smo da podcast u pidžamama postane naš zajednički ritual - mesto gde se svake druge nedelje sastajemo, kao prijateljice koje su se predugo spremale da otvore dušu.
Od sada, nove epizode izlaze svakog drugog utorka. A tim utorcima, između obaveza, posla, dece, ručka i večitog “sutra ću se odmoriti”, čekaće vas oko sat vremena iskrenog razgovora, osmeha, i onog osećaja da možete da odahnete.
Pričaćemo o stvarima koje nas tiho bole, ali i o onima koje nas podižu. O ženskom telu, majčinstvu, ljubavi, seksu, nesigurnostima, karijeri, prijateljstvu, braku, razvodu, strahu, promenama, i svemu što čini da u jednom danu budemo i jake i ranjive, i srećne i zbunjene.
U pidžamama je simbol te slobode - trenutka kad sve skidamo sa sebe i ostajemo ono što zaista jesmo.
Hvala vam što ste bile uz nas već na samom početku. Hvala što ste podelile svoje misli, napisale svoje priče, poslale poruke podrške.
Vaše reči znače više nego što možete da zamislite.
Zato vas sad pozivamo da nastavimo zajedno:
- napišite nam koga biste voleli da vidite u gostima (u komentarima, na Instagramu ili na Tik Toku)
- predložite teme koje vas muče, zanimaju, o kojima biste želele da pričamo
- javite nam šta vam je iz prve epizode ostalo u mislima
Jer ovaj podkast nije samo naš — on pripada svima nama koje tražimo glas u moru tišine.
Svaka epizoda je mali razgovor koji nastavlja da traje i kad se kamera ugasi.
Vidimo se svakog drugog utorka, u pidžamama, sa čajem, vinom ili samo sa sobom.
Jer kad skinemo sve slojeve, ostaje istina – a u njoj, koliko god bila gorka, uvek ima nečeg oslobađajućeg.
(Ona.rs)