Sve više roditelja u Srbiji prelazi na crveno svetlo, držeći dete za ruku: Psiholog objašnjava posledice

Vreme čitanja: oko 2 min.

O važnim situacijama iz naše svakodnevice

Foto: Shutterstock

Jedna od prvih stvari koju nas uče na časovima psihologije i sociologije, kad pričamo o porodici jeste činjenica da je osnovni model vaspitanja deteta - učenje po modelu. Učenje po modelu podrazumeva da dete "upija" ono čemu svedoči, a ne ono što mu se sugeriše da radi, što znači da će se dete ponašati onako kako se vi ponašate, a ne onako kako biste vi želeli da se ono ponaša.

To je najprimitivniji oblik učenja koji postoji i kod životinja, ali i najefektivniji. Zato je vrlo važno razmišljati o sopstvenim postupcima i rečima, baš u tom momentu kad je dete malo i kad mislite "da ništa ne shvata", jer se tada kreiraju obrasci ponašanja koji će ga kasnije pratiti kroz život.

Ono što mi ovih dana posebno smeta, a čemu, kao pešak, često svedočim, jeste slika roditelja koji nestrpljivo stoje na pešačkom prelazu, držeći malu decu za ruku; cupkaju nogom, gledaju na sat ili u telefon, i u nemogućnosti da sačekaju tih stotinak sekundi - prelaze na crveno svetlo.

Ovo nije jedinstveni događaj, naprotiv - svakodnevno mi je pred očima i kopka me.

Foto: Pexels

Znamo koliko je važno da se osećamo sigurno kad pustimo decu da sama idu u školu, izađu da se igraju sa drugarima, otrče do prodavnice... i jedna od najčešćih stvari koje tad, kao ludi, ponavljamo jeste "nemoj da prelaziš na crveno i kad se upali zeleno svetlo - dva puta dobro pogledaj".

Svakom roditelju je u interesu da mu se dete vrati kući živo i zdravo, pa me zanima zašto ta pravila važe za određene situacije, dok za druge ne važe?

Zbog čega postoji uverenje da će dete poštovati vaše pravilo, ako ga vi sami ne poštujete, a ono tome svedoči? O svemu tome, porazgovarala sam sa psihologom Brankicom Šaljić-Milenković.

- Nije realno da detetu pričamo šta da radi, a da mi sami to ne radimo. Duško Radović je lepo rekao da bismo decu lakše vaspitavali kad bi imala samo uši, a ne i oči. Dete do devet godina nema dobru procenu brzine i udaljenosti i ne bi trebalo da samo prelazi veće ulice i raskrsnice. Ako hoćemo decu da učimo odgovornosti, onda i sami moramo da budemo odgovorni - ističe.

(Ona.rs)