Koga roditelj među prvima treba da pozove kad dete nestane: Stručnjak o tome kako se pribrati i dalje delovati

Vreme čitanja: oko 1 min.

Ovakav strah je neopisiv, ali se roditelji u ovakvim situacijama moraju pribrati koliko je to moguće

Foto: Shutterstock

Nestanak dvogodišnje devojčice Danke Ilić uznemirio je ceo region. Mnogi su podelili i svoja iskustva, koja su se, srećom, dobro završila, a stručnjake smo pitali kako postupiti u takvim, strašnim situacijama.

Panika onog momenta kada uočite da nema vašeg deteta može izvući najbolje, ali i ne tako dobre reakcije za takvu situaciju. Zato je važno pribrati se i odreagovati što bolje možete, a o tome govori psiholog i psihoterapeut Brankica Šaljić Milenković.

- Imati dete je najlepše i ujedno najstrašnije što može da nam se desi. Roditelji će razumeti šta kažem ovim. Ta količina straha da detetu nešto strašno može da se desi je neprepričljiva i neprevodiva u reči. Kako ostati pribran? Veoma teško. Može pomoći da se svim silama potrudimo da stanemo na momenat i udahnemo i izdahnemo par puta, duboko, pre nego krenemo u potragu - opisuje naša sagovornica i dodaje:

- Treba nam neko koga možemo pozvati, a ko na nas inače deluje umirujuće, da bude naš glas razuma i da nas vodi kroz proces, dok se ne saberemo. Suze i strah su normalna osećanja i zavisi od ličnih kapaciteta da li smo u stanju da se "zaledimo" ili će nas strah preplaviti.

Prema rečima naše sagovornice, panika može kao i u svim drugim situacijama da pogorša i situaciju i stanje, jer tada nismo u stanju da donosimo racionalne odluke.

- Uvek se treba nadati najboljem, nema predaje ni pripreme za najgore, jer to ni nije u prirodi kad je dete u pitanju. Nada ostaje i celoživotno u slučajevima nestanka, dok se, ako je već takav ishod, ne pojavi dokaz da dete više nije živo, što nadamo se nije slučaj ovog puta. Šaljemo dobru energiju i pozitivne misli da se ova agonija što pre završi i to srećno - navodi naša sagovornica Brankica Šaljić Milenković.

(Ona.rs)