"Ovo je moja mama. Bacite je nazad, putuje svetom": Neobična poruka koja je rasplakala internet
Nije stigla da vidi svet dok je bila živa. Zato ju je ćerka – doslovno – pustila da krene na svoje poslednje putovanje. Njena poruka je rasplakala je hiljade ljudi, a ova priča ostaje kao dokaz da prava ljubav ne zna za granice.
Nije svako putovanje let avionom. Nekad je dovoljno da neko pusti vetar, more – i srce – da odrade ono što su godine života sprečavale. To je uradila 24-godišnja Kara iz Oldama u Engleskoj, kada je nakon smrti svoje majke Vendi odlučila da joj ispuni životni san: da vidi svet. I to na najnežniji, najpoetičniji način.
„Ovo je moja mama. Bacite je nazad – putuje po svetu“
Vendi Čadvik, samohrana majka petoro dece i baka šestoro unučadi, preminula je iznenada u februaru, sa samo 51 godinom. Do tada je ceo život posvetila drugima – deci, bolesnoj majci i bratu. O putovanjima je mogla samo da sanja.
„Oduvek je želela da putuje. Nije je zanimalo gde – samo da je toplo i da može da gazi pesak bosim nogama“, rekla je Kara. „Ovog proleća je napokon počela da planira jedno takvo putovanje. Nismo ni slutili da je neće dočekati.“
Nakon što je majka iznenada preminula od do tada neotkrivene srčane bolesti, Kara je odlučila da učini nešto što će mnogima zauvek ostati urezano u sećanju – bacila je majčine pepeo u more, zajedno sa porukom u boci:
„Ovo je moja mama. Bacite je nazad ako je pronađete – ona putuje po svetu.“
Život pun odricanja, srce puno ljubavi
Vendi je bila stub porodice. Nikada nije propuštala školske priredbe, uvek je pravila zabave za rođendane i Božiće, i davala deci sve što je mogla.
„Nikad nismo imali mnogo, ali ona se trudila da ništa ne fali. Odrasli smo uz osećaj da smo voljeni i važni“, priča Kara.
Uz brigu o deci, Vendi je bila i negovatelj svojoj majci i bratu, sve do njihove smrti. „Nikada nije mislila na sebe. I kad je napokon odlučila da krene negde samo za sebe – srce ju je izdalo.“
Poruka u boci koja je obišla svet – i slomila mnoga srca
Kara je najpre planirala da pepeo prospe na jednoj plaži u Skegnesu, gde su često letovali kao porodica. Ali onda je došla drugačija ideja: da majku pusti u otvoreno more. „Tako će zaista putovati. Ona bi to volela.“
U bocu je stavila poruku i pustila je u vodu.
Nekoliko dana kasnije, neko je poruku pronašao i – kako je i pisalo – vratio je nazad u more.
„Suze su mi potekle. Pomisao da je neko razumeo – i poštovao – tu želju, da je neko drugi bio deo tog čina… to me je slomilo i utešilo u isto vreme.“
Nada da je sada „negde toplo, na suncu“
„Nadam se da je sad negde toplo, da pluta uz obalu neke daleke zemlje i da gleda svet koji je želela da vidi. Gde god bila – konačno je slobodna. I srećna.“
Kara veruje da će more ispuniti ono što život nije stigao: da njena majka obiđe svet.
(Ona.rs / Daily Mail)