Mama (83) je imala demenciju, ja sam živela daleko i moj sin ju je posećivao: Jedna stvar je spasila naš odnos

S. R.
S. R.  
  • 0

Heder Bojnton (55) iz Kennewicka, u saveznoj državi Vašington, živela je 18 sati vožnje od svoje majke Teri, koja je imala demenciju i poslednjih pet godina provela u domu za starije u Feniksu. Iako ih je razdvajala ogromna daljina, svaka njihova veza i navika postala je svetinja.

"Zvala sam je svakog dana, a posle poziva bih plakala"

Majka i ćerka demencija Printskrin: Facebook/mjgrantslife

Mama je preminula krajem septembra, u 83. godini, od posledica upale pluća i sepse. Njena smrt nas je potpuno slomila. Osećala sam tugu, ali i krivicu - što nisam živela bliže, što sam joj dopustila da izgubi skoro deceniju života boreći se sa surovom bolešću.

Ipak, bila sam zahvalna za sve godine koje smo provele zajedno. Kada se preselila u Feniks, utehu mi je davala činjenica da je moj stariji sin Džoš, koji sada ima 33 godine, živeo samo 45 minuta od doma u kojem je bila.

Zvao ju je "Grammy Bear", i njih dvoje su bili nerazdvojni. Bila sam samohrana majka dok je on odrastao, a moja mama mi je bila najveći oslonac - čuvala ga je dok sam pohađala večernje predavanje ili radila vikendom.

Kasnije, kada sam se udala, preselila u Arizonu i dobila još dvoje dece, dolazila nam je nekoliko puta godišnje i ostajala po mesec dana. Bila je divna, živahna, prelepa žena, koja je obožavala pozorište. Redovno je putovala u Njujork da gleda predstave na Brodveju, od kojih joj je najdraži bio "Fantom iz opere".

"Znakovi bolesti su počeli neprimetno"

Oko 2015. godine počela sam da primećujem promene u njenom ponašanju. Davala je velike sume novca radnicima iz komunalnih službi. Godinu dana kasnije, nakon smrti mog očuha, počela je da se gubi u vožnji. Jednom je slučajno krenula autoputem u pogrešnom smeru i završila kilometrima daleko. Kad su je zaustavili na naplatnoj rampi, bila je zbunjena i uplašena.

Posle toga stanje se naglo pogoršalo. Dogovorili smo se da nije bezbedno da živi sama, jer je počela da luta i po danu i po noći. Na kraju smo je smestili u dom koji vodi organizacija "Knights of Columbus" u Feniksu, u blizini mog sina Džoša.

"Moj sin joj je bio sve"

Najtraženija zanimanja Foto: Shutterstock

Džoš je bio neverovatan. Iako mnogo putuje zbog posla, uvek je nalazio vreme da poseti baku - menjao joj baterije u daljinskom, vodio je u šetnju, na ručak ili u igraonice poput Dave & Buster’s, gde bi se smejali i igrali zajedno.

Ja sam se trudila da održim našu vezu koliko god mogu. Svakog dana sam je zvala u 16:20. Zbog toga sam ranije odlazila s posla - tih deset minuta u kolima bilo je rezervisano samo za nju. Verujem da je planirala svoj dan oko tih razgovora.

Posle svakog poziva plakala sam. Moj muž Skot, koji radi kao projekt menadžer u nuklearnoj elektrani, tešio me je i davao mi snagu. Bez njega ne znam kako bih izdržala sav taj stres i pritisak.

Tehnologija mi je donela mir

Imala sam punomoćje nad majčinim finansijama i brigom, ali sam se osećala bespomoćno jer sam bila tako daleko. Onda je Džoš pronašao servis koji se zove "Jubilee TV". Omogućavao mi je da putem kamere u realnom vremenu vidim mamu, osoblje koje je obilazi i sve aktivnosti u sobi.

Postavljali smo slike porodice, prijatelja i rodbine - mama bi ih gledala i prisećala se.

To je moja unuka Morgan - rekla bi kad bih postavila sliku svoje najmlađe ćerke, koja sada ima 21 godinu.

Naravno, ništa ne može da zameni prisustvo, ali ova mogućnost mi je vratila osećaj povezanosti.

Njeni poslednji dani bili su čudesno jasni

Kada su lekari rekli da joj je ostalo malo vremena, cela porodica je odmah odletela u Feniks. Poslednjih dana bila je neverovatno prisebna, kao da je demencija nestala. Smejali smo se, pevali i puštali njene omiljene pesme iz Motown ere.

Zahvalna sam što smo mogli da budemo s njom do samog kraja. Bila je srećna, spokojna i okružena ljubavlju. I danas, kad pomislim na nju, znam da sam uradila najbolje što sam mogla.

I da je to znala i ona.

(Ona.rs / Business Insider)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Ćerka je dozivala, ali ona nije reagovala, a onda joj je prepoznala glas i briznula u plač

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica