Himna Svetom Savi sa sobom nosi veliku misteriju: Deo je nacionalnog identiteta, a jednu stvar niko ne zna!
Svi znamo stihove "Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi", ali retko ko zna da ni do danas nije razjašnjeno - ko je himnu Svetom Savi napisao i gde je nastala.
Jedna od najuzbudljivijih teorija vodi pravo na Frušku goru. U srcu njenog jugozapadnog dela, u dolini Kuveždina, krije se priča da je upravo ovde, daleke 1735. godine, rođena himna koja će vekovima kasnije postati simbol srpskog identiteta i duhovnosti.
Prema predanju, spevao ju je ili neki nepoznati monah Kuveždina, ili vladika vršački Jovan Georgijević. Pesma se zatim širila po Sremu i Banatu, a u Beču ju je 1858. čuo i zapisao Kornelije Stanković, dajući joj formu kakvu danas znamo.
Himna Svetom Savi bez potpisa
Zašto ne znamo autora? Zato što je arhiva fruškogorskih manastira skoro u potpunosti uništena u ratnim stradanjima. Zato je nemoguće pronaći dokument koji bi potvrdio poreklo. I baš ta praznina čini priču mističnom: kao da himna nikla iz naroda, kao kolektivni zov vernika, a ne delo jednog čoveka.
Zato se i dan-danas vodi rasprava - da li je Himna Svetom Savi nastala kao intimna pesma u manastirskim zidovima Kuveždina ili negde drugde? Da li je delo učene ruke, ili srca koje je jednostavno želelo da opeva svog svetitelja?
Zašto baš Kuveždin?
Nije slučajno što se ova priča vezuje baš za Kuveždin. To je jedini manastir u Srbiji posvećen Svetom Savi. Njegova crkva, iako manastirska slava ostaje Preobraženje, vekovima nosi ime Savino i Simeonovo.
U narodu se verovalo da se baš odatle širio kult Nemanjića po Sremu. Zato i legenda o himni zvuči logično – kao da se najpoznatija pesma o Svetom Savi morala roditi upravo tamo gde mu je i hram posvećen.
Himna Svetom Savi koja je nadživela vekove
Danas, bez obzira na to gde je nastala, "Uskliknimo s ljubavlju" se peva u hiljadama škola i crkava, svake godine, 27. januara. Postala je više od crkvene pesme - postala je deo nacionalnog identiteta.
A Kuveždin, sa svojom tihom dolinom i istorijom stradanja i vaskrsenja, ostaje jedno od onih mesta gde se misterija himne još uvek šapuće, među ikonama i zidovima koji su preživeli i požare i rušenja.
(Ona.rs / Istorijski zabavnik)