5 tipova ljudi koji na kraju najčešće uspeju: Jedna osobina važnija je od talenta
Kada posmatramo ljude koji su napravili uspešne karijere, pokrenuli sopstveni posao ili ostvarili nešto što je godinama izgledalo nedostižno, rezultat spolja često izgleda kao kombinacija talenta, pravog trenutka i sreće.
Ali iza završne slike obično ne vidimo desetine odbijanja, pogrešnih odluka, neprijatnih razgovora i godina tokom kojih se praktično ništa spektakularno nije događalo.
Preduzetnica i saradnica Forbesa Džodi Kuk, koja je prvi posao pokrenula sa 22 godine i prodala ga deset godina kasnije, iz razgovora sa uspešnim preduzetnicima izdvojila je nekoliko obrazaca ponašanja koji im se iznova ponavljaju.
Nijedan ne garantuje uspeh. Ali zanimljivo je da među njima nema natprosečne inteligencije, savršenog obrazovanja niti toga da morate da poznajete "prave ljude".
Mnogo više imaju veze sa načinom na koji reagujemo kada stvari postanu neprijatne.
1. Počinju pre nego što se osećaju potpuno spremno
Većina nas čeka trenutak kada ćemo znati dovoljno.
Još jedan kurs. Još malo iskustva. Bolja oprema. Više novca. Pravi trenutak. Više samopouzdanja.
Problem je što osećaj potpune spremnosti možda nikada neće doći.
Ljudi koji napreduju često počinju dok još uče. Objave nešto iako postoji mogućnost da niko neće reagovati. Ponude uslugu pre nego što imaju savršen sajt. Prijave se za poziciju iako ne ispunjavaju baš svaku stavku oglasa.
Ne ponašaju se kao da sve znaju.
Samo prihvataju da se neke stvari mogu naučiti tek kada ih zaista počnete raditi.
Naravno, to ne znači ulaziti nepromišljeno u situacije u kojima je stručnost neophodna. Ali kod velikog broja poslovnih odluka prepreka nije nedostatak znanja, već strah da ćemo izgledati kao početnici.
A jedini način da prestanemo da budemo početnici jeste da počnemo.
2. Mogu da podnesu neprijatnost koju drugi izbegavaju
Ovo je možda jedna od najpotcenjenijih osobina.
Tražiti veću platu je neprijatno.
Pozvati potencijalnog klijenta je neprijatno.
Poslati drugu poruku nakon što vam neko nije odgovorio je neprijatno.
Čuti "ne" je neprijatno.
Objaviti nešto što može da bude ignorisano takođe je neprijatno.
I zato veliki broj ljudi ne odustane zato što nema sposobnosti, već zato što želi da izbegne taj osećaj.
Ljudi koji nastavljaju dalje ne moraju biti neustrašivi. Samo su spremniji da kratkotrajnu neprijatnost prihvate kao cenu mogućnosti.
Neko će odbiti ponudu. Na mejl možda neće stići odgovor. Ideja može propasti.
Ali osoba koja pita deset puta ima deset prilika da dobije "da". Ona koja se zbog straha od odbijanja ne usudi da pita nema nijednu.
3. Veoma pažljivo biraju čije savete slušaju
Savet je jedna od retkih stvari koje ljudi vrlo rado daju čak i kada ih niko nije tražio.
Zato Kuk predlaže zanimljivo pitanje koje možemo postaviti sebi kada nam neko govori šta bi trebalo da uradimo:
"Da li želim rezultat koji ova osoba ima?"
Ako vam neko savetuje kako da vodite posao, a njegov način poslovanja nikada ne biste želeli, koliko vam taj savet zaista znači?
Isto važi za karijeru, novac i brojne druge životne odluke.
To ne znači da treba slušati samo bogate ili uspešne ljude niti da neko mora imati savršen život da bi rekao nešto korisno.
Poenta je drugačija - svaki savet dolazi zajedno sa iskustvima, vrednostima, strahovima i ograničenjima osobe koja ga daje.
Zato ljudi koji jasno znaju kuda žele da idu ne pitaju svakoga kojim putem da krenu.
4. Mogu da rade dugo bez trenutne nagrade
Živimo u vremenu u kojem vrlo brzo saznajemo da li je nešto dobilo reakciju.
Objavimo fotografiju i za nekoliko minuta vidimo lajkove. Pošaljemo poruku i pratimo da li je pročitana. Kupimo nešto i paket može stići sutra.
Ali veliki ciljevi uglavnom ne funkcionišu tako.
Nova karijera možda neće dati rezultat šest meseci. Biznis može godinama da raste. Učenje nove veštine dugo može izgledati kao da ne vodi nikuda.
Zato je sposobnost da radite danas za rezultat koji možda neće stići sutra ogromna prednost.
Čuveni eksperiment sa decom i slatkišima često se koristi kao simbol odlaganja zadovoljstva - uzeti malu nagradu odmah ili sačekati veću.
Danas znamo da je stvarni život mnogo složeniji i da taj test sam po sebi ne određuje ko će jednog dana biti uspešan.
Ali princip dugoročnog razmišljanja ostaje koristan.
Ako svakog dana birate samo ono što odmah daje prijatan rezultat, teško je izgraditi nešto za šta su potrebne godine.
5. Veruju u sopstvenu ideju i pre nego što dobiju tuđe odobrenje
Gotovo svaka neobična odluka izgleda sumnjivo dok ne počne da daje rezultat.
Promenite profesiju sa 40 godina i neko će reći da ste poludeli.
Napustite siguran posao zbog sopstvenog projekta i pitaće vas zašto rizikujete.
Počnete nešto što još niko oko vas ne razume i vrlo verovatno nećete odmah dobiti aplauz.
Ljudi koji uspeju da sprovedu velike promene često imaju jednu zajedničku osobinu - ne zahtevaju da svi oko njih prvo poveruju u ideju kako bi je oni sami ozbiljno shvatili.
To ne znači ignorisati činjenice, stručne savete ili realan rizik. Samopouzdanje bez ikakve provere stvarnosti može biti veoma skupo.
Ali postoji velika razlika između racionalnog preispitivanja plana i čekanja da porodica, prijatelji, kolege i poznanici jednoglasno potvrde da je vaš plan odličan.
Takvo odobrenje možda nikada neće stići.
A šta ako nemate nijednu od ovih osobina?
Dobra vest je da ovo nisu osobine sa kojima se jednostavno rodimo ili ne rodimo.
Možete naučiti da kažete nešto iako postoji mogućnost da ćete biti odbijeni.
Možete početi projekat pre nego što ste rešili svaki detalj.
Možete prestati da tražite savet od deset ljudi i izabrati dvoje čije mišljenje zaista cenite.
Možete odvojiti sat dnevno za nešto čiji rezultat nećete videti mesecima.
I možete napraviti jedan mali potez bez prethodnog traženja dozvole od čitavog sveta.
Možda je zato najveća razlika između ljudi koji godinama pričaju šta bi jednog dana želeli da urade i onih koji na kraju zaista stignu negde mnogo jednostavnija nego što zamišljamo.
Jedni čekaju da strah, nesigurnost i neprijatnost nestanu. Drugi počnu dok su još tu.