Sablasna priča o svetim moštima bebe u srcu Sarajeva: Na ovom mestu se nerotkinje mole za potomstvo

M. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Pixabay/chriswanders

U srcu Sarajeva, tik uz kamene ulice Baščaršije, stoji tiha svedokinja vekova i sudbina – Stara pravoslavna crkva Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila. Njeni debeli zidovi od krečnjaka čuvaju ne samo istoriju, već i jednu od najmisterioznijih i najpotresnijih priča ovog podneblja.

U njenom kamenom zagrljaju, ispod starog ikonostasa i kandila koja trepere večnim plamenom, počiva kovčeg sa moštima jednog deteta. To nije običan kovčeg. To je mesto na koje dolaze žene koje mole za čudo – da im Bog podari potomstvo. I dok se tiho izgovaraju molitve, u senkama ove svetinje šapuće priča stara dva veka, priča koja ledi krv u žilama.

Prema predanju, dete čije mošti danas počivaju u crkvi bilo je žrtva strašne tragedije. Zla maćeha, oslepela od zavisti i mržnje, bacila je nevino čedo niz stepenice. Njegova smrt nije bila uzaludna – veruje se da se dete posvetilo, a njegovo maleno telo postalo je svetinja, izvor utehe za mnoge generacije žena koje su dolazile i dolaze da pred kovčegom zaplaču i zamole za dar života.

Crkva starija od Sarajeva

Stara crkva na Baščaršiji nije samo duhovni centar – ona je živi svedok istorije koja seže u 14. vek, čak pre nego što je Sarajevo uopšte i postojalo. Podignuta na temeljima ranohrišćanske bazilike, deo je stare Dabarske episkopije koju je osnovao Sveti Sava. Danas je deo Mitropolije dabrobosanske, a njena vrednost je tolika da je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Unutrašnjost crkve odiše duhom prošlih vekova – stari ikonostas iz 17. veka, tišina zidova koji pamte, i naravno, svete mošti. Ovde počivaju delovi svetaca – Svetog Pantelejmona, Jakova Persijanca, Svetog Trifuna i Svete Tekle, učenice apostola Pavla, čija ruka je donesena iz Svete zemlje u Srbiju kao dar patrijarha Arsenija Četvrtog. Ali upravo kovčeg sa moštima deteta izaziva najviše pažnje i emocija.

Mesto molitve i nade

Svake godine, žene iz svih krajeva dolaze pred ovo sveto mesto. Nerotkinje koje se nadaju čudu, majke koje mole za zdravlje svoje dece, i svi oni koji tragaju za utehom i nadom, klanjaju se pred kovčegom, verujući da je ovaj prostor ispunjen blagodaću i božanskom snagom.

Legende govore da su mnoge žene, nakon što su iskreno pomolile svoje molitve pred moštima, osetile kako im se život menja – kako dobijaju dar za kojim su čeznule. Da li je to vera, čudo ili samo snaga ljudske nade? To niko sa sigurnošću ne zna, ali priče i molitve ostaju zapisane u vremenu, sačuvane u tišini kamena i vere.

Svetinja koja ne zna za granice

Iako je pravoslavna, crkva Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila mesto je gde dolaze vernici svih vera. Njena tiha svetlost i drevna duhovnost pozivaju svakog ko traži mir i utehu. Jer, svetinja ne poznaje granice – ni one među ljudima, ni one među svetovima.

Ova crkva nije samo spomenik – ona je živa priča, svetionik nade i mesto gde se prošlost i budućnost susreću. Gde šapat molitve može odjeknuti kroz vekove i doneti mir onima koji veruju.

Ko zna, možda baš jedna iskrena molitva nad kovčegom deteta može promeniti sudbinu onih koji dolaze sa verom i nadom u srcu.

(Ona.rs/Religija)