Beogradske kafane: Bilo ih je mnoštvo, ali je jedna vekovima opstala i poznata je po neobičnom nazivu
Nekada poznat kao Pozorišni trg, a danas beogradski Trg republike, u ne tako davnoj prošlosti, bio je stecište umetnika i boema. Nije bilo ništa neobično da se u, tada čuvenoj kafani „Dardaneli“, koja je bila jedna od tri kafane u sastavu, šaljivo nazvanog gradskog „Bermudskog trougla“ okupe mnoge učene glave toga doba i svi oni koji su uživali u dobroj kapljici.
Pilo se u beogradskim kafanama, veselilo i uživalo, ali se i saznavalo sve ono što se događalo u čaršiji, pa i šire.
Onda je došlo neko drugo vreme i kafane na Pozorišnom trgu polako su nestale sa istorijske scene.
Najstarija kafana koja radi
Nedaleko od kafana na Pozorišnom trgu nikla je još jedna. U broju šest današnje ulice Kralja Petra, baš prekoputa beogradske Saborne crkve i u blizini konaka kneginje Ljubice, knez Miloš odlučuje da podigne još jednu kuću, pa u njoj kasnije počinje sa radom i kafana.
Iako je čaršija pričala da je Naum Ičko vlasnik te kuće, istina je da je ovaj Grko-Vlah zapravo izgradio tu kuću, koju kasnije srpski knjaz poklanja hećimu Tomi Kostiću, svom ličnom lekaru, koji je stekao posebne zasluge ne samo brigom o kneževom zdravlju, nego i negovanjem hrabrih srpskih ratnika koji su bili ranjeni tokom Drugog srpskog ustanka.
Podsećanja radi, hećim Toma bio je oženjen ćerkom Nauma Ička.
Zanimljio je pomenuti da je i prva grčka škola u Beogradu funkcionisala baš na spratu tog zdanja.
Kafana bez odgovarajućeg naziva
Da bi se bolje razumelo poreklo neobičnog naziva ove beogradske kafane, koja se smatra najstarijom u srpskoj prestonici koja i danas posluje, treba uzeti u obzir lokaciju na kojoj se nalazi. Tačnije činjenicu da je baš prekoputa nje Saborna crkva, a nedaleko odatle i zgrada Patrijaršije.
Iako je njen prvobitni naziv bio, reklo bi se ni namjanje poetičan i zanimljiv, "Srpska kafana", njen naziv se menjao. bila je i "Tomina kafana" i kafana „Kod pastira“, nakon čega vlasnik odlučuje da je „krsti“ po lokaciji. Iz tog perioda i datira naziv „Kod Saborne crkve“. Jednostavno za orijentaciju, reklo bi se, ali ima i ono „ali“.
Očekivano, sveštenstvo Saborne crkve je na to reagovalo, uprkos činjenici da je baš zbog poštovanja ove svetinje koja se nalazila u blizini, pušenje bilo zabranjeno u ovoj beogradskoj kafani, iako je u ostalim prestoničkim kafanama bilo dozvoljeno.
I ne samo da su sveštenici negodovali, nego su i zahtevali da se naziv svetinje ne pominje u nazivu jedne od beogradskih kafana.
Zato je vlasnik smislio Solomonsko rešenje. Nemajući ideju kako da nazove kafanu, jednostavno je okačio tablu i na njoj napisao znak pitanja.
Istini za volju, mislio je da je to rešenje samo privremeno. Dok ne smisli neki zanimljiv naziv. Ali kada su ljudi počeli da se dogovaraju o odlasku u kafanu „Znak pitanja“, taj naziv se ustalio i ostao do današnjih dana.
(Ona.rs)