Možda i ne bi bila poznata ova šumadijska varošica, da joj nije vašara i još po nečega
Stihovi Dobrice Erića, u kojima opisuje, danas već nadaleko čuveni vašar u Topoli, učinio je ovu šumadijsku varošicu poznatom.
Istini za volju, Topola je, sem po vašaru, odnosno, sada već tradicionalnoj manifestaciji posvećenoj berbi grožđa, poznata i po brdu koje se nedaleko od centra nalazi. Tačnije po crkvi, koja dominira tim uzvišenjem.
Dovitljivi Šumadinci su obilato koristili drveće, koje je nekada raslo na tom brdu, ne bi li nekadašnja kola, koja su korišćena kao prevozno sredstvo, upotpunili i drvenim delovima. Naziv za te delove koji su koristili bio je oplen.
Kako je navedeno na zvaničnom sajtu Kraljevske Porodice Srbije, upravo je ta reč, kako se pretpostavlja i poslužila za nastanak naziva brda Oplenac, koje je mnogima asocijacija i na Topolu.
Odmorište na raskrsnici
Mnogo je simbolike i u predanju o nastanku naziva Topole, koja se nalazi podno Oplenca i sa njim je vezana neraskidivim vezama. Kao i sa istorijom porodice Karađorđević, budući da je još u vreme Karađorđa važila za značajno središte onih delova zemlje, koji su bili oslobođeni od turskog jarma.
Nekada poznata kao Kamenica, kako je nazivana i omanja reka koja tuda protiče, Topola se pod tim nazivom prvi put pominje još početkom 18. veka.
O nastavku naziva ove šumadijske varoši postoji jedno, vrlo zanimljivo narodno predanje, koje se, sasvim očekivano vezuje za drvo topole.
Budući da je tako pozicionirano, to je smatrano raskrsnicom puteva koji su Šuamdiju povezivali sa Pomoravljem, to je i današnja Topola predstavljala značajnu tačku. Drvo topole bilo je i centralno mesto na tom putu, na kome su mnogi putnici odmarali baš zbog hladovine koju im je pružalo.
I ne samo da je to, po predanju drvo velike krošnje smatrano odmorištem na putu, nego se i oko njega vremenom počelo razvijati naselje, koje je po toj toopli kasnije i nazvano.
Pogled na Šumadiju
Nije tajna da je oblast Šumadije nazvana po obilju šuma, koje se u tom delu Srbije sreću. A ako u to možda sumnjate, dovoljno je da se proštetate do Oplenca i pogledate, jer se baš odatle pruža pogled prema prelepoj Šumadiji, koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima.
Crkva posvećena Svetom Đorđu, zaštitniku porodice Karađorđević, koja danas funkcipniše kao mauzolej, dominira Oplencem i čitavim krajem.
Osim posete ovoj svetinji, ne treba propustiti ni obilazak Kuće kraja Petra i Vinogradareve kuće, mada je i sama šetnja lepo uređenim stazama koje od Topole do Oplenca vode, sasvim dovoljna da bi se razumelo zašto je srpski kralj baš to mesto izabrao za gradnju ove svetinje.
(Ona.rs)