Bila je prvo manastirska, a danas je banja u koju hrle mnogi: U samom je srcu fascinantne klisure
Iako se ne može reći da je razvijena i posećena kao neke druge banje u Srbiji, Ovčar Banja može da stane rame uz rame sa njima.
Posebno je zanimljivo što je istraživanjima utvrđeno da su još u periodu praistorije ljudi, koji su na tom području današnje Srbije obitavali, i te kako znali za postojanje lekovitih izvora ove banje, koja je smeštena u samom srcu fascinantne Ovčarsko-kablarske klisure.
I ne samo da su koristili izvore lekovite termo-mineralne vode, već su činili još nešto.
Istraživanjima tog područja je utvrđeno da je prostor oko izvora vode u Ovčar Banji bio središte ritualnih obreda u doba, kada su tu živeli ljudi koji su smatrani mnogobošcima.
Svi su znali za Ovčar Banju
U okolini ovog lečilišta, koje teritorijalno pripada Moravičkom okrugu, u doba kada su tu obitavali Rimljani, ljudi su otkrili rude, koje su i eksploatisali. Međutim, to nije sve, jer se pretpostavlja i da su koristili i lekovite vode sa izvora Ovčar Banje.
Razlog zbog koga se ovo lečilište pominje kao manastirska banja vezan je za period srednjeg veka.
Zapravo su na samom početku tog istorijskog perioda područje današnje Ovčar Banje naseljavali hrišćani. U to doba su nikli i mnogi manastiri, koji i danas u Ovčarsko-kablarskoj klisuri postoje.
I upravo zato što su tu nicali manastiri, bilo je potrebno da se izgrade i pomoćni objekti, u kojima će posetioci manastira da budu smešteni.
U vreme osmanske vladavine, takođe su korišćene lekovite vode ove banje. Tada je Ovčar Banja važila za jedinstvenu, jer je bila smatrana manastirskom banjom.
Blagoveštenska banja
Zanimljivo je pomenuti da su u periodu posle oslobođenja od osmanske vlasti, Ovčar Banja i izvori lekovite vode bili poznati, ali su to područje obično posećivali vernici koji su išli u obilazak manastira Srpske Svete Gore, kako se taj deo zemlje, zbog prisustva mnogobrojnih pravoslavnih svetinja, neretko naziva.
Takođe, monasi i monahinje koji su obitavali u tim manastirima su i te kako dobro znali za izvore lekovite vode, koje su često i koristili.
Budući da je ostalo zabeleženo da je manastir Blagoveštenje bio taj, iz koga su najpre dolazili monasi ne bi li koristili izvore lekovitih voda Ovčar Banje, to je i sama banja u tom istorijskom periodu među narodom toga kraja bila poznata kao Blagoveštenska.
Razlog zbog koga se ovo lečilište pominje kao jedno od mlađih u našoj zemlji vezan je zapravo za njegovu relativno skoru ozbiljniju obnovu, koja se zbila tek u drugoj polovini minulog veka.
Danas se boravak u ovoj banji nedaleko od Čačka najpre preporučuje ljudima koji pate od degenerativnog reumatizma i reulatskih oboljenja. Takođe se smatra da može biti od koristi i kod kožnih i nervnih oboljenja, te povreda mišićnih tkiva i sanacije kostiju nakon preloma, ali i kod artroze i spondiloze.
Generalno, boravak u Ovčar Banji može doprineti oporavku organizma i od svakodnevnog stresa.
( Ona.rs / „Banje u Srbiji“ )