Njega je izgradila jedna žena: Jedna od retkih svetinja u Srbiji izuzetno je značajno duhovno središte i danas
Mnogobrojni srednjevekovni manastiri, nastali na tlu naše zemlje, izgrađeni su od strane tada aktuelnih vladara. Za neke se, pak ne zna ni ko ih je, a ni kada izgradio.
Među njima, kao kruna stoji manastir Gradac, specifičan i po to tome što je zadužbina jedne žene.
Istini za volju, ima još manastira koje su kao svoje zadužbine izgradile žene, ali je ktitorka manastira Gradac bila i aktuelna vladarka.
Supruga srpskog vladara kralja Uroša, kraljica Jelena Anžujska smatra se zaslužnom za nastanak ove svetinje, koja se nalazi nedaleko od atara raškog sela Brvenik.
Duhovno središte
Žena koja je rodila dvojicu potonjih vladara iz dinastije Nemanjića, najpre Dragutina, a potom i Milutina, ostavila je značajan trag u istoriji Srbije već tom činjenicom.
O njenom dolasku u Srbiju iz daleke Provanske očuvana je i dana danas legenda, koja svedoči istoriji čuvene Doline jorgovana. Tom prilikom je njen potonji suprug naložio da se duž toka reke Ibar, kuda će i ona sa pratnjom prolaziti, zasade jorgovani. Želeo je, kaže predanje, da joj tako barem na kratko olakša dolazak u nepoznatu zemlju i podseti je na njenu rodnu Provansu.
Smatra se da je kraljica Jelena Anžujska podigla svoju zadužbinu, udaljenu tek nešto manje od 20 kilometara od današnje Raške u periodu između 1277. i 1282. godine.
Zanimljivo je pomenuti da pojedini izvori navode da je aktivno učestvovala u tome, te da je čak imala običaj i da radove na hradnji manastira Gradac lično nadgleda.
Neobična arhitektura
Iako ova svetinja ima mnoge odlike raške škole, karakteristične za srpsku arhitekturu toga doba, manastir Gradac po jednom je specifičan.
Želeći da se tako seti i svog porekla, kraljica Jelena Anžujska je u svojoj zadužbini vešto ukombinovala i elemente gotičke arhitekture, što je manastir Gradac učinilo specifičnom i prepoznatljivom svetinjom.
Mnoge prvobitne freske su vremenom oštećene, ali ipak jedan njihov manji deo i danas može da posvedoči umeću srednjevekovnih zografa koji su gradačku crkvu oslikavali.
( Ona.rs / „Serbia.com“ )