Šumadijsko selo sa 80 duša podseća na kraj sveta koji se nikada nije desio: Crkva nikla preko noći
Daleko od gradske vreve, među planinskim obroncima, starim kućama i voćnjacima, sačuvano je selo u kojem se još živi ritmom nekadašnje Srbije. Ima svega oko 80 stanovnika, ali ga iz godine u godinu posećuje sve više turista željnih tišine, prirode i domaćinskog gostoprimstva.
Reč je o Dulenima, selu ušuškanom na Gledićkim planinama, približno 30 kilometara od Kragujevca. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 665 metara, dok se Dulenski crni vrh uzdiže do 897 metara. Kroz selo protiče Dulenska reka, dodatno upotpunjujući njegov miran planinski ambijent.
Selo iz kojeg su mnogi otišli, ali ga nisu zaboravili
Kao i mnoga druga srpska sela, Dulene je tokom prethodnih decenija ostalo bez velikog broja stanovnika. Mnogi su se u potrazi za poslom i drugačijim životom preselili u Kragujevac ili Beograd.
Međutim, nekadašnji meštani nisu prekinuli vezu sa zavičajem. Vraćaju se porodičnim kućama, obilaze imanja i učestvuju u životu sela, dok njegove prirodne lepote i tradicionalna arhitektura privlače nove posetioce.
Dulene je 2016. godine uvršteno među deset najlepših sela u Srbiji, a meštani kažu da se gosti koji ga jednom upoznaju često ponovo vraćaju.
Čak 180 kuća čuva izgled stare Šumadije
Jedna od najvećih vrednosti Dulena jeste očuvana arhitektura sa kraja 19. i početka 20. veka. Prema dostupnim podacima, približno 180 kuća izgrađeno je u klasičnom šumadijskom stilu.
Bele fasade, prostrani tremovi, dvorišta, stari bunari i drvene ograde stvaraju ambijent koji podseća na stare razglednice. Među njima se izdvaja kuća Dragice Gajić, čije je dvorište više puta proglašavano najlepšim etno-dvorištem u Kragujevcu.
Ove kuće nisu samo ukras. One svedoče o načinu života generacija koje su na Gledićkim planinama podizale porodice, obrađivale zemlju i čuvale običaje.
Crkvu su podigli za samo tri meseca
Posebna priča vezana je za seosku crkvu posvećenu Svetom Jovanu. Nakon višedecenijskih pokušaja da selo dobije svoj hram, meštani su se udružili i uz sopstvena sredstva i pomoć donatora započeli gradnju.
Za samo tri meseca uspeli su da podignu crkvu i dočekaju prvu liturgiju. Taj poduhvat postao je simbol zajedništva ljudi kojih možda nema mnogo, ali koji su ostali snažno povezani sa svojim krajem.
Domaća hrana i život bez žurbe
Poljoprivreda i stočarstvo i dalje imaju važno mesto u svakodnevici. Svež sir, kajmak, domaća rakija i proizvodi sa porodičnih imanja deo su iskustva koje posetiocima ne mogu ponuditi veliki turistički centri.
Ovde nema prepunih šetališta, velikih hotela i glasnih atrakcija. Najveći luksuz predstavljaju čist vazduh, šum reke, pogled na planinske predele i razgovori koji ne moraju da se završe posle nekoliko minuta.
Dulene možda broji svega osamdesetak stanovnika, ali u starim kućama, dvorištima i seoskim putevima čuva mnogo veću priču o Šumadiji kakva je nekada bila.
(Ona.rs / Biz portal)