Narodna verovanja i ZABRANE na Mitrovdan: Zašto na ovaj dan ništa ne smete da pozajmljujete iz kuće

S. R.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Mitrovdan je dan koji u narodnoj tradiciji označava početak zimske polovine godine. Mitrovdan je dan Svetog Dimitrija, ratnika tihe snage, i zato se verovalo da se tada kuća zatvara, a toplina čuva unutra.

To je onaj trenutak kada se sve što je rasuto po dvorištu, bašti, šupi i polju konačno vraća u kuću. Kad se završava rad na otvorenom i počinje život unutra. Postoji jedna jasna linija koja se tu povlači: leto je vreme kada se daje, deli, izlazi napolje. Zima je vreme kada se čuva. I upravo tu leži ključ zašto se na Mitrovdan kaže da ne treba ništa iznositi iz kuće.

Verovanje za Mitrovdan

Foto: Grekomania.ru

U mnogim krajevima Srbije se verovalo da se na Mitrovdan ne pozajmljuju ni hrana ni vatra. Ne daje se so, ulje, brašno, pa čak ni igla ili nešto što deluje sasvim beznačajno. Ne zato što je to "baksuzno", nego zato što se time metaforički odnosi toplina doma.

U tradicionalnoj kući, toplina nije bila figura - bila je stvar preživljavanja. Zima je bila duga, mračna i teška. Ako daš vatricu komšiji, ne zna se hoćeš li moći da je povratiš. Ako daš so, daješ ukus hrani. Ako daš hleb, daješ sigurnost. Zato je Mitrovdan bio dan kada se domaćinstvo zatvara, ne kao izolacija, nego kao zaštita.

Kako su ova verovanja primenjiva u današnje vreme

Foto: Shutterstock

Ali ono što je važno jeste kako se ovo danas čita. Ne živimo više u kućama sa zemljanim podovima, niti palimo ognjište svaki dan. Ali ideja ne iznositi toplinu iz kuće i te kako ima smisla. To je onaj osećaj kada dođe period godine u kojem želite da se povučete, da budete bliže sebi, da vam dom postane mir, a ne prolazna stanica. Ljudi često to intuitivno osete, ali nemaju reč za to.

Naši stari su je imali.

Mitrovdan uz sva verovanja u sebi nosi jednu važnu psihološku poruku: postavljaju se granice. Nije svako pozivanje na granice egoizam. Neke granice su zaštita. Na Mitrovdan se simbolično kaže: ovo je krug ljudi za koje brinemo i koji brinu za nas. Ovo je ono što čuvamo. Ovo je ono što ne iznosimo, ne delimo, ne rasipamo. Ne jer smo škrtiji u novembru nego u junu, nego jer zima traži sabranost.

Postoji i još jedno verovanje: ono što izađe iz kuće na Mitrovdan, izlazi i iz života. Zato su ljudi uvek vodili računa da tog dana ne nastane svađa, da ne ode član domaćinstva, da se ne prekinu odnosi, da se ne izgovara reč "zauvek". Nema potrebe da ovo shvatamo bukvalno. Poenta je jednostavna: zimski period zatvara emocije, vraća nas sebi. Ako krenemo u zimu posvađani, sve se uveća. Ako uđemo u zimu smireni, to smirenje se širi.

Mitrovdan nosi posebnu simboliku

Mitrovdan je, u suštini, praznik unutrašnjeg prostora. I nije slučajno što se danas vraća potreba da se ova simbolika razume. U vremenu kada stalno moramo biti dostupni, otvoreni, izloženi, ovo je dan koji kaže: spusti ručnu. Stani. Zatvori vrata. Sačuvaj ono što ti pripada.

Narodna verovanja se često nazivaju sujeverjem, ali ona zapravo govore o finim uvidima u ljudsku prirodu. Neka pravila nisu tu da zabrane. Tu su da nas podsete: dom je sistem koji se neguje, ne objekat koji se samo koristi.

Na Mitrovdan se ne pozajmljuje iz kuće, jer je to dan kada se postavlja granica između spoljašnjeg sveta i unutrašnje kuće. I tu, realno, postoji lekcija koju danas mnogi treba da čuju: ono što je vaše, čuvajte. Ne da biste imali više nego drugi, nego da biste imali dovoljno za sebe.

(Ona.rs)