Ne nosite DANAS bilo koje cveće na groblje: Evo šta koji cvet znači na Pobusani Ponedeljak
Danas, na Pobusani ponedeljak, srpski narod u tišini i molitvi odlazi na groblja, noseći darove ljubavi za one koji su prešli u večnost.
Cveće, sveće i vaskršnja jaja nisu samo običaji — oni su poruke dušama koje volimo, znak da su i dalje prisutni u našim životima, u molitvama i srcima.
Ako ne stignete da odete do groblja, ili želite da dublje razumete svaki gest, pročitajte šta znači svaki dar koji nosimo.
Šta znači cveće na grobu?
Cveće je vekovima smatrano simbolom prolaznosti života, ali i znakom večne nade.
Kada položimo cvet na grob, mi govorimo ono što reči ne mogu: "Nismo te zaboravili. Volimo te. Čekamo susret u večnosti."
Najčešći izbori na Pobusani ponedeljak nisu slučajni:
Ljiljani – simbolišu nevinost, čistotu duše i veru u vaskrsenje.
Beli karanfili – izražavaju duboko poštovanje i večnu odanost.
Zumbuli, visibabe i prolećno cveće – nose poruku obnove, novog života i večne svetlosti.
Svaki cvet je tiha molitva upućena Nebu.
Zašto palimo sveću?
Paljenje sveće je jedan od najstarijih običaja u pravoslavlju.
Plamen sveće predstavlja svetlost Hristovu, koja obasjava put duši kroz tamu ka Carstvu Nebeskom.
Dok gori sveća, kao da naša ljubav putuje iz vidljivog sveta u nevidljivi.
Kada zapalite sveću za pokojne, možete tiho u sebi izgovoriti:
"Neka svetlost večna obasja dušu sluge Tvoga (ime pokojnika).
Gospode, upokoji ih gde svetlost Tvoja večno svetli i gde nema bola, tuge ni uzdisanja. Amin."
Svaka upaljena sveća je most između sveta živih i sveta duša.
Darovi ljubavi za večnost
Na Pobusani ponedeljak, darujemo ono što ima večnu vrednost — molitvu, ljubav i sećanje.
Bilo da donesete cvet, upalite sveću ili izgovorite molitvu kod kuće, svaki čin ima snagu da dodirne Nebo.
Jer prava ljubav ne zna za granice — ni zemaljske, ni nebeske.
(Ona.rs)