• 0

Vreme čitanja: oko 4 min.

Jednom skraćenicom učinila je da žene više "ne pripadaju" muškarcima: Usamljeni život i smrt Šile Majkls

Vreme čitanja: oko 4 min.

Njeno delo upisano je kratku reč, u koju staju borbe i veliki pokreti feminizma

  • 0

Šila Majkls je dama koja se veoma malo pominje u istoriji znamenitih žena i ljudi koji su učinili velike korake u istoriji. Ali, iako joj ime pada u zaborav, ono što je učinila za žene, neće se nikada zaboraviti.

Šila je rođena u Sent Luisu. Odrastala je uz majku Almu Vajl Majkls, dramskog pisca i pozorišnog producenta. Njena majka je u to vreme bila razvedena od svog muža i Šilinog oca Morisa Majklsa.

Alma je često putovala, a zarađivati dovoljno kao samohrana majka, pored trogodišnjeg deteta nije bilo izvodljivo. Stoga, Šila je pet godina živela kod bake i deke u Bronksu.

Detinjstvo bez prijatelja, željna znanja i borbe protiv sistema

Kada je imala osam godina, vratila se da živi sa majkom i očuhom Harijem Keselerom, čije je prezime dobila. Kako je govorila u intervjuu 2009. godine, Šila je mrzela to što se stalno selila i menjala škole, naročito jer je bila željna znanja. Česta promena mesta školovanja otežalo joj je stvaranje bilo kakvih prijateljstava, te je stalno bila predmet podsmevanja u školama.

Mnogo godina kasnije, njena majka i Hari Kesler, ne odobravajući njen politički aktivizam, odrekli su je se i zamolili je da prestane da koristi ime Kesler. Kao rezultat toga, ona se vratila prezimenu Majkls.

- Niko nije želeo da polaže pravo na mene, a ja nisam želela da budem u vlasništvu. Nisam pripadala ocu i nisam htela da pripadam mužu - nekome ko bi mi govoreo šta da radim. Nisam videla mnogo brakova na koje bih želela da se ugledam - rekla je jednom prilikom.

Godine 1957. završila je srednju školu u Sent Luisu. Posle srednje škole pohađala je koledž, sa kog je suspendovana na godinu dana, zbog pisanja članaka protiv segregacije za studentske novine. Nakon određenog perioda života, radeći studentske poslove, Majkls se preselila u Njujork u oktobru 1959. godine.

Ono što je mislila da je štamparska greška, bila su vrata ka velikoj promeni

Reč "Ms.", tačnije "gđa", prvi put je zapala Šili za oko ranih 1960-ih, kada je živela na Menhetnu. Dok je sakupljala poštu, Šila je videla da je njena cimerka Mari Hamilton dobila primerak novina, ali sa interesantnim detaljem. Upućeno je na "Gđu Mari Hamilton" (Ms. Mary Hamilton) .

U početku je mislila da je štamparska greška u pitanju. Uradila je kratku anketu na poslu, kada je shvatila da većina tretira reč "gospođa" kao odrednica za ženu koja je u braku. Dok se gospodin ne odnosi na bračni status muškarca.

Šila nije izmislila počasnu reč "gospođa" ili skraćenicu "gđa", ali joj se pripisuje da ju je izvukla iz leksičke opskurnosti i popularisala kao način da se žene "identifikuju" nezavisno od njihovih odnosa sa muškarcima, tačnije bračnog statusa.

U stvarnosti, "gđa" je bilo u upotrebi najmanje od ranih 1900-ih. Oksfordski rečnik engleskog jezika vodi trag ove reči još iz članka iz 1901. godine u novinama iz Masačusetsa.

Ali kada se Majkls prvi put susrela sa terminom, "gđa" još nije ušla u glavne tokove. U ovoj malo poznatoj reči videla je priliku da se izbori za čast koja, za razliku od "gospođica" i "gospođa" , ne bi označavala žene na osnovu njihovog bračnog statusa.

Kada bi se neka dama nazvala gospođicom, to ne samo da se odnosilo na bračni status, već je Šila zapazila da se uglavnom manje poštuje žena sa takvim prefiksom, jer zvuči "neozbiljno".

Tokom intervjua 2007. sa Iv Kej iz "Guardian-a", Majkls je rekla da je "tražila titulu za ženu koja ne "pripada" muškarcu".

Iako se zalagala za usvajanje "gđe" u feminističkim krugovima, njena ideja nije uzela maha sve do 1969. godine, kada se pojavila na njujorškoj radio-stanici.

Odavanje priznanja i izgubljena borba sa teškom bolešću

Ideju o tome i o promeni značenja iznela je tokom mirnog trenutka u razgovoru o feminizmu. Glas o emitovanju ubrzo je stigao do Glorije Štajnem, koja je tražila ime za svoj novi feministički časopis. Kada je publikacija prvi put štampana 1971. godine, debitovala je pod naslovom "Gđa".

- Imalo nam je smisla od samog početka. "Gospođo" je način na koji se obraćate ženi kao celovitoj osobi, a ne samo udatoj ženi - pisalo je u časopisu "Gđa", kada su se prisetili svog porekla.

Iako je ostala posvećena feminističkom cilju do svoje smrti, Šila je radila u mnogim branšama, kao pisac, urednica, restauratorka i bibličar, piše "Smithsonianmag.com".

Svoje kasnije godine provela je sakupljajući usmene istorije pokreta za građanska prava.

Šila je putovala i radila u Singapuru, Turskoj, Indiji, Laosu, Koreji i Japanu. Na tim putovanjima, upoznaje supruga Hikaru Šikija, japanskog kuvara iz Njujorka. Oni su vodili japanski restoran više od 10 godina, ali su se nakon toga razveli.

Umrla je od leukemije 22. juna 2017. u 78. godini. Njeno nasleđe i ono što je ostavila svetu, staje u kratku, ali bitnu skraćenicu "gđa".

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Istoričarka Dijana Vasiljević: Žene su poslednji bastioni odbrane tradicije i čuvarke nasleđa

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Budi jaka