• 0

Vreme čitanja: oko 10 min.

Brankica Raković: "Uvek ću služiti kao podsetnik da se može i protiv života. Samo treba prokleto mnogo snage!"

Vreme čitanja: oko 10 min.

Ona je urednica magazina, autorka podkasta, voditeljka, TV lice, influenserka, marketinška stručnjakinja... Mnogo titula ima. Ali je iznad svega žena, borac - i Lolina mama

  • 0
Brankica Raković Foto: Aleksandar Arsenović

Njen jedinstven stav prema životu kao i snaga kojom odiše inspiracija su i motivacija mnogim ženama koje je dotakla svojom životnom pričom. Ona je urednica magazina, autorka podkasta, voditeljka, TV lice, influenserka, marketinška stručnjakinja... Mnogo titula ima. Ali je iznad svega žena, borac - i Lolina mama.

Reklo bi se da je život Brankice Raković otvorena knjiga. Ali to se samo čini na prvi pogled. Uostalom, za sebe i sama kaže "sve sam, a pomalo i ono što mislite da jesam".

Teško je Brankici i ne postaviti pitanje da nije previše lično. Skoro dve decenije svaka njena životna situacija, zahvaljujući njenom angažmanu na društvenim mrežama, javna je i ispraćena od strane njenih pratilaca, koji su mogli da posmatraju sve njene uspone i padove, borbu i neodustajanje, duh i metamorfoze kroz koje je prolazila.

Brankica Raković Foto: Aleksandar Arsenović

Simbol jake žene

Zbog toga što smo postali navučeni na njene britke misli, društveno angažovanje i fino sročena osećanja, kao i na njen direktan jezik i živahan smisao za humor, Brankica je postala simbol jake žene. Njen karakter, nažalost ili nasreću, gradili su životni udarci, kojima se nikada nije prepuštala, još od ranog detinjstva kada ju je sa 13 godina zadesio rat, preseljenje iz njene voljene Bosne i period kada je njena majka odlučila da je napusti - događaj koji je veoma obeležio njen život i pogled na svet.

- Da, uvek se sa strane čini da je moj život jedna otvorena knjiga, ali istina je u suštini da toliko toga nije podeljeno. Što samo govori u prilog tome da se u jednom životu desi previše toga - kroz smeh započinje Brankica razgovor za Ona.rs i dodaje:

- Iskreno, kada sad pogledam iza sebe, neke stvari i situacije, neki ljudi mi se čine - nepreživljivo. Ako uopšte postoji ta reč. Nisam vernica. Imam mnogo neraščišćenih stvari u vezi onog koga zovu Bog, ali ono u šta verujem je činjenica da sam sigurno prošla kroz sve to da bih danas mogla da pričam o tome. Neke stvari su, uslovno rečeno, jednostavnije. Poput borbe s kancerom, i to dva puta i slično. A neke stvari su i nakon 20 godina teške, poput maminog odlaska. I o tome pišem jako retko. Ali sve one jesu ono što je Brankica danas.

Njen uspon u svetu marketinga i novinarstva skoro drugu deceniju svako je mogao da prati preko emotivnih poruka koje je delila uglavnom na "X" platformi (nekadašnjem "Tviteru") pod nikom "krempituška" i "brančica", nadimci koji su obeležili istoriju njenih lutanja i razmišljanja... i narednih koraku.

- Zamisli, već punih 18 godina sam u svetu novinarstva i marketinga. Od ATV-a, preko divnih 11 godina u najvećoj agenciji u BiH, do moje agencije. A između toga ono najlepše - moja Lola. Internet je nekako uvek bio moj prazan papir i stvari o kojima sam promišljala ili koje su me doticale, doticali su mnoge ljude i tako je ostalo. Moje pisanje prati moj put, kako privatni, tako i poslovni, a to dokazuje nekoliko stvari: da se ništa ne događa samo jednoj osobi, da ni u jednoj emociji nismo sami i da na internetu, ma kakav bio, postoji mnogo sjajnih ljudi - ističe Brankica, koja danas ponosno stoji iza brojnih marketinških kampanja, iza magazina "Lola" i podcasta "Oslobođena", iza toliko napisanih reči na društvenim mrežama i mnogo sjajnih pokreta i akcija koje su deo njene biografije.

Brankica Raković Foto: Privatna arhiva

Rođenje deteta označilo je početak jedne nove Brankice

A Lola, ona je kruna njenog odnosa prema majčinstvu i onome šta ju je zadesilo u detinjstvu. Upitana šta za nju znači rođenje deteta, Brankica ponosno ističe da je odgajanje Lole kao kompletne osobe izazovno, i da otvara i neke njene nerešene dileme, ali da je vredno svakog trenutka kada vidi kako raste zdrava, srećna i nasmejana devojčica koja voli život u kojem živi.

- Ja sam, pored svega što jesam, prvenstveno njena majka. Taj odnos je tako dubok, toliko važan i toliko negujući za mene, da bi bilo teško to opisati u jednom intervjuu. Lola je jedno divno, samostalno biće koje već sada ima mnogo više empatije nego mnogo odraslih ljudi koje znam. Upravo s njom sam otkrila koliko je sreća jednostavna i ponekad se krije u onih pola sata pre spavanja kad čitamo jedna drugoj promenjenih glasova. Za mene je rođenje deteta označilo početak jedne nove Brankice, one kojoj je mnogo lakše da odredi prioritete, one koja sve što uradi ili ne, razmišlja kakve bi to posledice moglo da ostavi na nju. One koja nikad sebe ne stavlja na višu poziciju u odnosu na nju.

Period sreće kada je Lola još bila beba iznenada je prekinula Brankičina bolest. Zapravo dve.

- Tačno. Početak tog divnog perioda, nakon devet meseci kompletno savršene trudnoće, obeležila je i činjenica da sam znala da se nešto sa mnom događa. Lola je jako slabo spavala, dojila sam je, sve sam pripisivala umoru. Nekoliko meseci nakon porođaja, napipala sam s leve strane vrata nešto prilično veliko, urađena je biopsija i ustanovili su da mi nije ništa.

Brankica Raković Foto: Aleksandar Arsenović

Kako kaže, rečeno joj je, doslovno, da "mnogo nosi dete na toj strani..."

- Međutim, ono što stalno ponavljam je - verujte svom telu i instinktu i uvek proverite nalaz! Čak godinu dana kasnije, a malo nakon što sam prestala da dojim, moje stanje se pogoršalo. Smršala sam jako. Koža je bila užasne boje. Nisam mogla da stojim duže od 15 minuta. Pokojni dr Džodić je tada bio u Banjaluci, a meni je moja prijateljica ustupila termin koji je i ona jedva dobila. Njemu je odmah bilo jasno da to nije dobro. Kasnije smo saznali da se rak proširio svuda, već sam bila u 4. fazi - otkriva Brankica.

Uverena da ju je dojenje održalo u životu

Živela je sa rakom tako dugo, i koliko god da zvuči neverovatno, uverena je da ju je dojenje održalo u životu, jer, kako kaže, nakon prestanka dojenja - njeno stanje se naglo pogoršalo.

- Naredne skoro dve godine sam se lečila. Hemioterapija, plus razne druge terapije. Pauza od možda pet mesec, povratak raka, transplantacija matičnih ćelija. Četiri puta sam gubila kosu. Skoro 150 dana ukupno provela sam bez Lole. U jednom trenutku nisam znala hoću li uopšte ostati živa.

Ali jeste!

- I 28. novembra biće punih pet godina kako jesam. I sad dok odgovaram na ovo pitanje, osećam ukus hemioterapije u ustima. Neke stvari nikad neće proći. Ja ću uvek pričati o tome i služiti kao podsetnik da se može i protiv života. Samo treba prokleto mnogo snage.

Brankica Raković Foto: Privatna arhiva

Kada je pobedila tumor, život ju je još jednom sačekao iza ugla i testirao koliko je zaista jaka. Doživela je razvod i ostala sama sa svojom devojčicom da bije nove bitke.

- Razvod nije tema o kojoj pričam. Goran je bio sjajan partner u jednom životnom periodu, danas je divan otac Loli i ona je srećna devojčica jer je baš on njen tata. Oboma nam je na prvom mestu njena sreća i dobro zdravlje, izgradnja njene ličnosti na snažnim osnovama i tu smo zauvek partneri. Bolest je od mene tražila neke promene, ja sam pratila ono što sam osećala da treba u tom trenutku.

Ali za život kaže da je ne čeka iza ugla.

- Moj život sedne preko puta mene, pogleda me duboko u oči i kaže: "Brankice, moramo da razgovaramo". I ja šta ću, sednem, rasplačem se i odem da obavim ono što se mora. I to su uglavnom stvari koje niko ne može umesto mene. Sve situacije koje su se desile učinile su da danas budem mnogo bolji čovjek sebi, ljudima oko sebe, da prestanem da mislim da je život ovakav ili onakav, da idem napred pa dokle se može, bez da mislim da je život divan, jer nije, ili da je potpuna katastrofa, jer nije - podvlači ova hrabra žena.

Bitan je prostor da se ispričaa priča

Kako kaže, mogla bi pet dana da priča o sjajnim stvarima koje su joj se desile danima koje je provela u bolnici, s ljudima koji su sa njom delili dijagnozu, u procesu rasta kose i slično. Nisu to pink naočare, kaže. To je njen način da - preživi.

Njeno znanje iz marketinga, uređivanje magazina, ali i uloga voditeljke podkasta "Oslobođena" je čini jednom od "primetnijih" ličnosti na medijskom i digitalnom nebu Balkana. Na pitanje gde je granica i šta je sledeće za Brankicu, iskreno dogovara da se nada - odmor.

- S "Oslobođenom" sam dobila ono što sam duboko negde znala da mi je potrebno: priliku da drugim ljudima dam prostor koji im pripada da ispričaju priču, bez da ja budem u fokusu. Tu sam samo da usmerim svjetlo na ono što je važno. Zahvaljujući medijskoj grupaciji "Oslobođenje", sve je na vrlo profesionalnom nivou, iz dana u dan publika raste, iako su teme vrlo teške, poverenje žena primarno je na neverovatnom nivou i "Oslobođena" je njima siguran prostor gde znaju da se razumemo - naglašava Brankica.

Brankica Raković Foto: Aleksandar Arsenović

Ukratko, u budućnosti vidi sebe kako uživa u tome kako Lola iz male curice postaje devojčurak, nada se nekom Portugalu, očekuje mnogo sjajnih gostiju u "Oslobođenoj", ali i novih autorki na Lola magazinu. I dve stvari za koje kaže da moraju da se dese baš brzo - njena knjiga o raznim iskustvima i vozački ispit (ali da je ne pitamo kad!).

I danas sebi raspoloženje popravljam haljinama, nakitom

Ono što je oduvek bilo specifično za Brankicu je njen osećaj za modu i estetiku. Uvek besprekorno lepa i sređena, bez obzira šta joj život servira. Upitana koliko su moda i stil imali uticaj na njen život i koliko joj je to važno odgovara:

- Baš hvala na ovom pitanju. Ne doživljavam sebe kao osobu na kojoj se to primećuje, ali za mene je ono što nosim vrlo važno. Bilo tako oduvek, ali nakon što sam ostala bez kose, ja koja sam se uvek gnušala svog ogromnog čela i klempavih ušiju, bilo je neophodno da otkrijem šta je to što volim na sebi. Uvek sam volela haljine i štikle, ali u tom periodu, kad god sam mogla, negovala sam ženu u sebi koja je bila ubijena hemioterapijom, upravo sa tim, neki bi rekli, površnim momentima. Marame, haljine, crveni karmin... I danas sebi raspoloženje popravljam haljinama, nakitom, a kratka kosa je, gle čuda, postala moj zaštitni znak - vedro otkriva svoju tajnu.

A volela bi da se oduvek toliko volela. I da je pre, kada se pogleda u ogledalo, videla uglavnom ono dobro. Da nije moralo da se desi sve što se dogodilo - da bi došla do te tačke.

- Nije stvar u odeći. Stvar je u tome da se ja sad osećam dobro u svojoj koži, okružena prelepim ženama sa kojima se nikad ne poredim, jer svaka od nas, i svaka od vas - je lepa na svoj način. Neke nekom, neke svakom - podvlači Brankica.

Brankica Raković Foto: Privatna arhiva

Jer ljudi žele da stvari budu bolje

Upitana da li je svesna da je njena otvorenost uticajna i da osnažuje druge žene, i šta bi im poručila, uzdiše pre odgovora.

- Iskreno, donekle jesam. Ne gledam sebe kroz potencijalni uticaj, iako mi bude izuzetno drago kad mi se jave da mi kažu da su otišle na pregled. Ne biste verovali koliko dobrih, ali i onih loših nalaza ja dobijem u inboxu. Iskreno, mislim da je broj ljudi koji me prati, kao i mediji koje vodim, traže i moju ličnu odgovornost u onome što plasiram i trudim se da to budu teme koje ni su samo tra-la-la (iako volim i te) nego i nešto o čemu možemo zajedno da razmislimo i učinimo sve oko nas bar na trenutak boljim - ističe i podseća:

- Pa pogledajte šta je Mirza Mustafagić uradio - okupio je nas dvadesetak koji "samo" imamo profil na društvenim mrežama, skupili smo stotine i stotine hiljada maraka za onkologije u BiH. Jer ljudi veruju ljudima. Jer ljudi žele da stvari budu bolje. Jer zajedno možemo mnogo.

Brankica će nastaviti otvoreno da priča o svemu. Kako kaže, sve do trenutka dok Lola ne bude spremna da ima društvene mreže. Iako se šali da će to biti tek tamo negde kad njena devojčica napuni trideset godina, planira sa njom da razgovara o tome da li rad njene mame na neki način utiče i na nju.

- A do tada, Brankica nastavlja da priča i piše. Svakoj ženi, ali i muškarcu koji odvoji vreme da ovo pročita poručila bih da nikad ne dozvole da za loše periode u njihovom životu neko krivi njihovu glavu. Nije sve u tvojoj glavi, ima nešto i u sistemu kojem je potrebna promena, ima nešto i u stvarima koje su nam se desile, a na koje nismo imali uticaj, ima nešto i u činjenici da neki ljudi oko nas nisu išli na terapiju kad je trebalo. U našim glavama toliko je lepog, i to nam se u očima vidi. Ne dajte da vas ubede u suprotno.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Istoričarka Dijana Vasiljević: Žene su poslednji bastioni odbrane tradicije i čuvarke nasleđa

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Budi jaka