• 0

Vreme čitanja: oko 7 min.

Devojka sa bioničkom rukom: Kako je mlada Valerija Rankić pokorila svet programerstva i tekvonda

M. M.

Vreme čitanja: oko 7 min.

"Prihvatite sebe i iskoristite u što boljem svetlu. To smo mi i to je naš život. Na naše mane možemo da gledamo kao i na dar"

  • 0
Nedeljni intervju Foto: Privatna arhiva

Ona ima veoma zanimljivu životnu priču, ali pre svega Valerija Rankić ima - "magičnu" ruku. Naime, ova dvadesetjednogodišnja devojka iz Lazarevca rođena je bez šake. Dok je živela u Srbiji, bila je sjajna učenica gimnazije u svom mestu, član Centra za talente u Beogradu, vicešampionka Državne smotre istraživačkih radova, donela je i medalju sa Internacionalnog sajma nauke u Turskoj.

A onda ju je život odveo u Moskvu do firme "Motorika", gde je dobila jedinstvenu bioničku protezu, nakon čega je ostala u Rusiji da studira informatiku i računarsku tehniku na Nacionalnom nuklearnom univerzitetu MEPhI. Trenutno završava osnovne studije i u upisuje master na istoj katedri. Uz to uspešno se bavim paratekvondom i član je ruske reprezentacije.

Valerija Rankić, bionička ruka Foto: Privatna arhiva

Devojka sa "magičnom" rukom

Upitana kakvu to ruku zapravo ima i po čemu se ona razlikuje od običnih proteza, ova mlada žena za Ona.rs pre svega objašnjava da postoje tri tipa proteze. Prvi tip je kozetička proteza koju je dobijala besplatno u Srbiji i koja samo imitira običnu ruku i nema neku značajniju funkciju. U Srbiji je takođe dobijala i protezu na kaiš, bar je ona tako nazivala, ali joj je bila veoma neudobna jer se kaiš namešta preko ramena i proteza ne može da se otvara i zatvara.

- A trenutno imam bioničku protezu, koja je taj treći tip proteze - otkriva Valerija za portal Ona.rs i dodaje:

- U Srbiji sam isto dobijala bioničku protezu, ali nju ne finansira država i morali smo da skupljamo novac preko neke organizacije. I ona je isto imitirala izgled obične ruke, ali je bar mogla da se otvara i zatvara uz pomoć senzora. Međutim, moja sadašnja bionička proteza ima dva senzora, ja je kontrolišem uz pomoć sopstvenih mišića na ruci i mogu sa njom da pravim i po dva pokreta odjednom.

Valerija Rankić, bionička ruka Foto: Privatna arhiva

Ono što ovakvo pomagalo izdvaja od drugih je to što proteza funkcioniše - preko aplikacije.

- Na telefonu imam aplikaciju uz pomoć koje mogu da nameštam razne karakteristike koje mi olakšavaju korišćenje proteze. Primera radi, koliko je potrebno jako stisnem na senzor mišićima da bi on odreagovao kako bi se proteza otvorila ili zatvorila. Takođe u aplikaciji mogu da biram i koja dva pokreta želim da koristim. Moje omiljene dve kombinacije su obično otvaranje i zatvaranje šake, ili druga kombinacija pokreta koji mi pomažu na poslu da brže pišem na tastaturi, što do sada nisam mogla sa kozmetičkom protezom, već sam kucala jednom rukom i to je baš neudobno. Sada mi bionička ruka dosta olakšava moj rad - otkriva ova mlada IT-evka koja već godinu dana radi kao programer.

"Supermoći" koje obični ljudi i ne primećuju

Ova aplikacija je povezana sa Valerijinom rukom preko "Blututa", a ima još neke zanimljive dodatke.

- Proteza ima i svoju USB utičnicu koju većina nas ima na telefonima za punjenje. Takođe ima i lampicu, pa tako ako se upali zelena boja, ona me upozorava da imam više od 50 odsto baterije, ako je žuta onda više od 30 odsto, a ako se upali crveno svetlo, to je znak da bi trebala da napunim protezu, na isti način kao što punim telefon ili slušalice - opisuje svoju ruku Rankićeva.

Upitana da li njena ruka ima neke "supermoći" ova devojka ističe da joj ona omogućava da radi neke obične stvari koje ljudi sa dve ruke i ne primećuju, a da ona do sada nije imala te mogućnosti.

- Veoma mi pomaže u poslu, jer sam programer i planiram time da se bavim. Ali mi takođe pomaže u svakodnevici. Recimo, sada mogu da se pridržim u metrou dok u drugoj ruci držim telefon ili knjigu. Mogu da ponesem kesu u ruci ili da pijem kafu. Ono o čemu drugi i ne razmišljaju a ja to do sada nisam mogla. Ako bih držala kafu - ne bih mogla ništa drugo da radim. A ovako je sve mnogo lakše i stvarno mi znači - ističe i dodaje da je u početku morala da se privikava i nauči kako da se koristi sa novom bioničkom rukom jer je daleko teža od obične proteze (ima oko kilogram i po).

Njena lična "Elza"

Njena robo-ruka ima i veoma specifičan i razigran dizajn.

- Dizajn sam sama birala sa svjoim menadžerom koji mi je pomogao da skupim sva dokumenta koja su mi bila porebna za protezu. Mene je inspirisala Elza iz crtanog filma "Ledeno kraljevstvo", a i mnogo volim plavu boju. A i želela sam da bude "šljokičava" ili da se bar presijva kako bi dodatno došla do izražaja. Pokazala sam menađeru razne slike poput Elzinih haljina i plavih nijansi koje volim i on mi je predložio ovakvu varijantu. Kad sam prvi put videla svoju novu ruku bila sam očarana i jako srećna. I dalje mi se sviđa i ništa ne bih menjala - otkriva ova mlada devojka šta ju je inspirisalo.

Ova ruka inače, prenosi, košta oko milion i dvesta hiljada rubalja (oko 12 hiljada evra), ali pošto Valerija ima rusko državljanstvo, država joj je omogućila da je dobije besplatno, sa mogućnošću da dobije novu jednom u tri godine.

- Sad je imam već skoro dve godine i planiram da uzmem još jednu kada mi istekne ovaj rok - kaže Rankićeva i objašnjava da su ovakve bioničke ruke zapravo standard u svetu:

- Jednom prilikom sam učestvovala ispre "Motorike" na jednoj konferenciji i tu su došli ljudi iz Indije, Indonezije i Irana. Od njih sam saznala da uglavnom nabavljaju ovakvu protezu iz Nemačke, ali da su dosta skuplje tamo i da nemaju neku veću funkcionalnost od ove moje. Pri tom su bili prilično očarani kako sve mogu da je kontrolišem preko aplikacije i kako moja ruka "radi".

Programerka u svetu paratekvonda

Valerijina majka je inače Ruskinja, zbog čega je ova mlada dama mnogo želela da oseti život u Rusiji, što je i učinila nakon što je završila osnovno školovanje u Srbiji.

- Dugo sam birala i fakultet i izabrala sam ono što mi se sviđa. Prvo je to bilo softversko inženjerstvo, ali sam se kasnije prebacila na drugi smer gde je predavao moj profesor informatike, sa kojim igrom slučaja trenutno i radim. Na novom smeru je studiranje bilo malo teže, ali ne žalim. Trenutno završavam četvtu godinu, ostao mi još samo diplomski - skromno govori Rankićeva.

Pored toga što voli da čita, kako kaže klasiku ili naučnu fantastiku, takođe se bavi i tekvondom već dve godine.

- Slučajno sam nabasala na ovaj sport, i njega treniram bez proteze, jer je u pitanju paraolimpijski vid sporta. A sada se spremam i za Olimpijadu 2028. godine. Moja trenutna sparing partnerka je dobila licencu za ovogodišnju Olimpijadu koja će biti u Parizu tako da mogu da maštam o sledećoj Olimpijadi i nadam se da ću doći do nje - otrkiva nam Valerija.

Valerija Rankić, bionička ruka Foto: Privatna arhiva

Ona ističe da je oduvek volela sport i želela da trenira, nije uspevala da se uklopi u rodnom Lazarevcu niti je mogla da pronađe sebe.

- Nisam imala toliko prostora da napredujem bez ruke u profesionalnom sportu gde su ljudi sa dve ruke. To je bilo nemoguće. A tad nisam nisam praktično ništa znala o paraolimpijskim sportovima. A na paratekvodno sam u Moskvi otišla iz čiste radoznalosti, a ispostavilo se da može da bude, a i prešlo je, u profesionalan sport - ne krije svoje zadovoljstvo mlada šampionka.

"Volite svoje mane, one su dar"

Za kraj zamoljena da prenese poruku mladim ljudima u Srbiji koji su se našli u sličnoj ili istoj situaciji kao i ona, naša sagovornica ističe da bi najviše volela da se obrati "mlađoj" Valeriji, i da je najiskrenije osnaži i ohrabri.

- Pre svega mlađima, ali i svim ljudima koji su se našli u sličnoj situaiji - nema potrebe da se stidite toga što nemate ruku ili nogu ili imate neke svoje mane. Nema potrebe da se plašite da vas neko zbog toga neće voleti. Zavolite tu svoju manu punim srcem i ona će doneti mnogo toga lepog u vaš život, samo ako naučite da je koriste. Meni je to donelo mnoga lepa poznastva i omogućilo mi je da treniram tekvondo u tako kasnim godinama, što sa običnim sportom ne bi bilo moguće. Na tu našu manu može da se gleda čak i kao na dar - našta ja to tako jednostavno i gledam. I to bi bila moja poruka - prihvatite sebe i iskoristite u što boljem svetlu. To smo mi i to je naš život - zaključuje ova jedinstvena mlada žena.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Budućnost je tu: Robot Ameca se rasteže, uživa u muzici i igra

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Budi jaka